Politika kao zvanje ostvaruje se preko političara, tj. osobe koja pokreće i idejno usmjerava zajednicu u traženju najboljeg načina promicanja dobra svih ljudi. Dobar političar trebao bi biti prijenosnik ideje dobra prema zajednici i u zajednici, kao i poticatelj njezina ostvarivanja. Imamo li mi to u Novoj Gradiški? Što vi mislite?

Razmišljanje o politici i ljudima koji se njome bave mora voditi računa o promjenama koje mogu biti poticaj dobroj politici, ali i njezina zapreka. Time ne želim tvrditi kako su političari bez odgovornosti za ono što čine. Dapače! U krajnjem slučaju, čovjek je uvijek odgovoran za svoj govor i djelovanje. Tu istinu treba tim više ponavljati kao protutežu uhodanoj praksi: „Svi tako čine! Što ja tu mogu?“ To nikako nije način promicanja općeg dobra građana, nego znak slabosti onih koji se okreću u smjeru trenutačnog političkog vjetra, koji svakoga časa mijenja smjer. Do kada ćemo u našoj sredini zatvarati oči pred istinom? Što zapravo želim reći ovim pitanjem i iznesenim konstatacijama?

Svakako treba cijeniti političko zvanje i način na koji se ono ostvaruje vjerodostojno, tj. poštenjem, besprijekornošću, tolerantnošću, razboritošću i političkom hrabrošću. To su nužne kvalitete ili kreposti koje, na svim razinama, moraju prožimati i krasiti svakog čovjeka, pa i onoga predanog politici. Riječ je o etičkim načelima na kojima nužno mora počivati političko djelovanje ako se želi postići njegova svrha. Uostalom, živeći navedene kvalitete, političar će se svesrdnije zauzimati za pravdu i opće dobro. Ja, nažalost, ne vidim mnogo pravednosti i odgovornosti prema biračima ovdje oko sebe.

Neki su u našoj sredini degradirali političko zvanje i funkciju, čime se stvara okruženje podložnosti isključivo materijalnim i novčanim interesima pojedinaca ili određenih skupina. Takav razvoj doprinosi stvaranju „političke elite“ u negativnom smislu, koja postaje pokriće stvarnim gospodarima, tj. gospodarskim i financijskim interesnim skupinama. Tako nastaje čuvena hobotnica! Politika u takvom okruženju niti služi niti promiče opće dobro svih i svakoga, nego isključivo interesima povlaštenih pojedinaca i skupina.

Politika bi, po mom skromnom mišljenju — ponavljam — trebala biti častan i odgovoran poziv. U nezdravom okruženju, gdje netko završava u istražnom zatvoru po drugi put (dva puta je dva puta) pod sumnjom na korupciju, svi koji se posvećuju politici moraju se suočiti s izravnim posljedicama vladanja takve političke elite. Nema opravdanja ako su bili „prisiljeni“ slijediti strategiju lobija. Tako se ruši dostojanstvo. Kakvi izopačeni ljudi to uopće mogu reći?

Grešne strukture zapravo su konačni rezultat pojedinačnih, osobnih grijeha koji se prenose, truju nas i oblikuju mrežu grešnih djelovanja — hobotnicu koju sada svi prepoznajemo. Ivan Pavao II., imajući na umu upravo te činjenice, tvrdio je kako je među deformacijama demokratskog sustava politička korupcija jedna od najgorih jer istodobno izdaje načela morala i norme socijalne pravednosti. Politička pokvarenost, tj. pokvarenost političara, razara i uništava cijelo društvo: kompromitira njegovo ispravno funkcioniranje i jasno utječe na odnos između vladajućih i građana; uvodi sve veće nepovjerenje prema javnim ustanovama te uzrokuje postupno pomanjkanje povjerenja i odvažnosti građana prema politici i njezinim predstavnicima, zbog čega dolazi do slabljenja institucija.

Riječi Ivana Pavla II. izriču dijagnozu ponašanja nositelja političkih i javnih dužnosti u našem društvu. Svjedoci smo svakodnevnih otkrivanja oblika pokvarenosti nekih ljudi u politici: podmićivanja, klijentelizma, traženja i primanja mita, nepoštenja u privatnom i javnom životu, laži, osobnog bogaćenja na račun općeg dobra, pokušaja blaćenja kako bi se prikrila nepravda itd.

E pa, drage moje Novogradiščanke i Novogradiščani, sve je to i vaša slika — odraz svih vas. Tražili ste, gledajte. Dobili ste ono što ste zaslužili.

I za kraj imam jednu poruku za sebe: zrelost je trenutak kada shvatiš da mnoge stvari, događaji i ponašanja ljudi ne zaslužuju tvoju reakciju, a kamoli komentar. Ja još nisam na toj razini zrelosti. Još uvijek slušam srce.

Zlata Pazman Petrić