Uvijek treba naći vremena za svoje učitelje i profesore iz osnovne i srednje škole jer su oni jedni od prvih koji nas uče o životu, uz naše roditelje. Oni nas uče o odrastanju i kako se treba izboriti za sebe i biti poštena osoba. Baš takva je Goranka Nikiforov koja je završila tehnološki fakultet tekstilno- trikotažni i koja je predavala niz stručnih predmeta u školi; od tehnologije proizvodnje odjeće, konstrukcije odjeće, strojevi i uređaji, tekstilni materijali, osnove tekstilne proizvodnje, pa do estetike odijevanja.

Uvijek je imala niz ideja kako da njeni tekstilci zavole svoje buduće zanimanje. Inače, naglašava da je Industrijsko- obrtnička škola vrlo dobro opremljena, za učenje i praktičnu nastavu, a odnos učenika i profesora je uz ravnateljicu Mirelu Trnka sada opušten i ugodan i potiče kreativnost i samostalnost u učenju i projektnoj nastavi. Kad analizira svoj protekli rad ova jednostavna žena naglašava da je sretna jer je iza nje niz školskih natjecanja, državnih smotri učeničkih stvaralaštva s kojih se zajedno s učenicima uvijek vraćala s postignutim odličnim uspjesima. A njihove modne revije su uvijek bile zapažene. I svi konfekcionari koji su u ovoj školi završili tekstil, bili su daroviti i za njih je bio izazov stvarati odjeću. Danas je tekstilna struka podcijenjena u Hrvatskoj, naglašava Goranka, što nije dobro jer se djeci šalje poruka da ne mogu pristojno živjeti od svog rada. A učiti životu mogu nas u školi samo posebni ljudi, profesori koji za svaku lekciju i svaku definiciju nalaze primjer u svakodnevnom životu.

Gorankini učenici nam rekoše da je ova profesorica, koja uskoro odlazi u mirovinu, čarobnica u učionici i sve pamte s njenih satova, ali iznad svega naučila ih je kako biti ljudi koji se svakodnevno nose sa izazovima. Od nje bi mogli mnogi naučiti suštinu učiteljskog poziva, kako podučavati i kako odgajati. Goranka Nikiforov je ostavila veliki trag za proteklih 40 godina svoga rada, a oni sretnici koji su imali privilegiju slušati njena predavanja i crpiti njena znanja i danas kreiraju i šiju po mjeri, baš onako kako treba biti, postali su uzorni ljudi, od odijevanja do držanja, kada doslovce morate u svakodnevnom životu objaviti rat svemu što je besmisleno.

Goranka Nikiforov je uspjela u živote svojih učenika utkati vrijednosti, jer je uvijek imala veliko nesebično srce puno razumijevanja i požrtvovnosti, spremno pomoći, postojano i odano svojim učenicima. Neka joj mirovina bude sretna uz sjećanje na nezaboravnih 40 godina utkanih u mnoge naraštaje u koje je uklesala dio sebe.....

Zlata Pazman Petrić