U listopadu 91. selom su prolazile straže naših. A mi puni života i željni zabave, no ubrzo su nam Srbi s one strane Save poslali i granate. Nije pomoglo ni zamračenje.Precizno su tukli po Mačkovcu, uostalom kao i po cijeloj Hrvatskoj. Tko je živ tko nije, pitali su se moji sugovornici, brojeći detonacije te 91....A Mačkovac jučer prelijep; Sava pospano lijeno teče, sve je uredno pokošeno, prelijepe okućnice ispred kuća koje se prodaju, a starci to s tugom gledaju...

”Četnici su nam ukrali snove 91.”- kaže mi moj osamdesetgodišnji sugovornik Mato Bakić,a sada su nam ovi lopovski političari oteli i našu mladost iz sela. Nema je više u Posavskim selima. „Nama kojima su se tresli prozori od četničke pucnjave, a mi vjerovali u Hrvatsku, nama čija djeca nisu imala rođendanske torte, nama koji smo molili Boga da ostanemo živi, nama se sada u Mačkovcu ugasila svaka nada.” A tako je i u Savskom boku, Visokoj Gredi, Orubici. „O čemu nam više političari mogu pričati, čime nas zavaravati? Pa pred nama su se u proteklih 30 godina odigrale sve prljave metamorfoze. „ - kaže moj sugovornik pa me šalje na Ivu, pašnjak na kojemu je nekada bilo mnoštvo konja, krava, stoke.

Moja mlađa sugovornica s bebom u naručju ljetuje u Mačkovcu, živi u Zagrebu tek dva puta godišnje navraća do rodnog Mačkovca, a takvih priča sam se naslušala jučer u Mačkovcu. Pretužno i prebolno!Odoh ja jučer i do Gorica, ali ono malo konja što je valjda ostalo na pašnjaku sakrili se od ljudi, boje se valjda i konji nas ljudi....pamtimo mi bolja i drugačija vremena, a sada nam je Neimanje prirodno stanje....I zato dragi političari svima vama lijevima i desnima poruka iz Mačkovca koji sam jučer obišla uzduž i poprijeko - ovdje se dogodila otmica mladih za koju nikada nitko neće odgovarati i nemojte ništa više pričati i obećavati ovim ljudima kojima je ostalo još samo malo života u nosu. ZPP