Nakon šest bijenalnih izdanja izložbe SB=NG:, ista se proširila na druge gradove i postala IN SITU.

Otvorenje se tradicionalno održava u subotu točno u podne - ovog puta 14. rujna.

O IZLOŽBI

Multimedijska izložba „IN SITU“ prezentira javnosti suvremenu umjetničku produkciju autora iz
više gradova. Nakon punih deset godina (ukupno šest izložbi) trajanja multimedijske izložbe
„SB=NG:“ stekli su se uvjeti za proširenje izložbenog događaja te je u tu svrhu (za sada)
dogovorena suradnja i s umjetnicima iz našeg regionalnog umjetničkog centara, Osijeka.

Cilj izložbe je i nadalje približavati publici suvremenu umjetničku produkciju ne samo kroz
radove nego i kroz dijalog između umjetnika i promatrača (zbog toga je poželjno da na izložbi
bude prisutna većina ako baš ne svi autori). Djela su to koja idu iz ljudi za ljude.

Kroz dosadašnje izložbe (SB=NG:) pokazalo se da je interes publike veći od očekivanog, također
veći od zanimanja za pojedine „klasičnije“ izložbene sadržaje za koje se vjeruje da su bliži oku
„običnih“ promatrača. Ono što je važno istaknuti, izložba sama može preuzeti na sebe onaj
termin revijalne jer ne podliježe nikakvoj zacrtanoj kustoskoj koncepciji kakve su danas već
dugo i uveliko prisutne. Upravo prostor i vrijeme dano umjetnicima da izlože ono u čemu se
najbolje osjećaju, karta je koja je u najezdi raznih koncepata sve rjeđa. Različiti autori i njihovi
radovi na jednome mjestu u isto vrijeme u svojoj biti nose poruku da se zajedno može Biti i
oplemenjivati kako sebe tako i publiku. I kada se ovaj program sagleda kroz tu činjenicu bivanja
različitosti u jednom prostoru i istom vremenu tada možemo uvjetno rečeno zaključiti da je
upravo to koncept ove izložbe. Različitost ne ugrožava, ona veseli.

Suvremena umjetnost jedan je od nositelja urbane stvarnosti ne samo velikih gradova, nego i
gradova koji su udaljeni od važnih umjetničkih centara. U prilog tomu ide i činjenica da
novogradiška publika ima sluha za ovakve sadržaje. Barem je to pokazala u prethodnim
izdanjima spomenute izložbe „SB=NG:“ pa neka se tako i nastavi.

PREDGOVOR SAME IZLOŽBE

Nova Gradiška je u posljednjih nekoliko godina postala značajnim regionalnim centrom
suvremene umjetnosti zahvaljujući, prvenstveno, Gradskom muzeju koji je u tom
razdoblju znatno profilirao i pojačao svoju galerijsku djelatnost. U tih je desetak proteklih
godina Muzej u svom obnovljenom prostoru ugostio niz značajnih hrvatskih suvremenih
umjetnika (Ivana Kožarića, Antuna Maračića, Ninu Ivančić, Damira Sokića, Antu Rašića,
Ivana Šeremeta), kao što je i otvorio vrata plejadi, uglavnom regionalnih, umjetnika
srednje i mlađe generacije (Vladimiru Frelihu, Zlatku Kozini, Igoru Čabraji, Ani Petrović,
Mateju Kneževiću, Miranu Blažeku…). Poznavajući rad navedenih umjetnika, evidentno
je da je u tom vremenu učinjen oštar zaokret muzejske izlagačke djelatnosti prema
radikalnijoj struji suvremene umjetnosti, odnosno umjetnicima koji nastavljaju povijesne
avangardne trendove i tijekove hrvatske umjetnosti. Nakon Exata 51, Radikalnog
informela, Gorgone i Novih tendencija te dominacije konceptualne i postkonceptualne
umjetnosti sedamdesetih godina, na likovnom je teritoriju Hrvatske stasala generacija
koju je karakteriziralo intelektualno promišljanje umjetnosti, analitičko-redukcionistički
pristupi, istraživanja materije, primarni principi te dokidanje razlika između pojedinih, do
tada uvriježenih, umjetničkih disciplina kao što su slikarstvo, kiparstvo, crtež ili grafika.
U tim se godinama de facto prvi put napustila klasična podjela likovnih umjetnosti, a
dokidanje granica te neprestano uspostavljanje novih disciplina u uzlaznom je trendu
sve do današnjih dana kada se slične ideje uz klasične medije realiziraju kroz
ambijente, videoinstalacije, kompjutorske printove, site–specific objekte i tome slično.
Umjetnost koja se izražava klasičnim medijima i dalje živi, ali, dakako, u promijenjenom
obliku jer tehnološka ekspanzija i nova sociologija umjetnosti nije mogla ostati
nezapaženom u bilo kojeg umjetnika koji osjeća senzus vremena, ma u kakvom se
mediju izražavao.

Upravo na tragu navedenog djeluju i umjetnici zastupljeni na ovoj izložbi koja nastavlja
tradiciju šest prethodno održanih manifestacija pod nazivom SB=NG:. Cilj je tih izložbi
bio pokazati likovnoj publici umjetnička djela koja nadilaze likovni mainstream te su do
tada bila daleko od očišta novogradiške likovne publike. Postaviti izložbu s radovima
koji narušavaju uvriježene estetske kategorije, jer prvenstveno promišljaju i
problematiziraju osnovne postulate biti umjetničkog djela, i to od umjetnika koji dolaze iz
dvaju slavonskih gradova, dakle umjetnička djela proizvedena daleko od likovnih
središta, bilo je izuzetno hrabro, ali se pokazalo itekako opravdano. Inzistirajući na
regionalnom predstavljanju umjetnika, uz nekoliko gostiju iz Zagreba slične vokacije,
Gradski muzej Nova Gradiška nije afirmirao samo sebe kao inkubatora i rasadnika
inovativnih umjetničkih praksi, već je umnogome pomogao umjetnosti ovog dijela
Hrvatske da stane uz bok sličnim zbivanjima u državnim likovnim centrima. Kao
višestruko koristan potez pokazalo se i pozivanje gostujućih umjetnika, od kojih su
najčešće bili prisutni rođeni Novogradiščani koji su radni i veći dio životnog vijeka
proveli u Zagrebu - Damira Sokića i Antuna Maračića. Prvenstveno je bilo važno
predočiti da se i u centru i u regiji događaju i rješavaju slični problemi vezani uz novu
vizualnost i da se, dakako, radi o bliskim, a često i identičnim umjetničkim vokacijama.
Također, zagrebački umjetnici koji su bili prisutni na tim izložbama proširili su glas o
tome što se događa u Slavoniji, jer unatoč internetu i cyber spaceu, još je uvijek
najdjelotvornija usmena predaja.

Nakon nekog vremena logično je bilo da se koncentracija izložbe s dvaju gradova
središnje Slavonije proširi i na njezin istočni dio, odnosno Osijek, koji se otvaranjem
Umjetničke akademije počekom ovog milenija, postupno sa svojim umjetnicima,
izložbama i novom orijentacijom muzejskih ustanova priključio ranijim likovnim centrima.
Naravno da akademska titula ne mora značiti da je netko dobar umjetnik, jednako kao
što svjedočimo da postoje značajni umjetnici (pogotovo u vokacijama o kojima
govorimo) bez formalnog obrazovanja, ali izvan je svake sumnje da akademije itekako
utječu i produciraju likovnu klimu koja se, u ovom slučaju, proširila do Slavonskoga
Broda i Nove Gradiške. Organizator je za prvo izdanje izložbe, spretno nazvane In situ,
domišljato pozvao neke profesore s osječke Umjetničke akademije koji su bili korifeji
promjena, ne samo u svom gradu, nego i u regiji. Tako će izložba predstaviti nove
radove Vladimira Freliha, Zlatka Kozine, Marija Čaušića, Ane Petrović, Mirana Blažeka i
Ivice Kurtza koji zorno ilustriraju zašto je i Osijek postao jednim od centara suvremene
umjetničke prakse. Sličnim likovnim jezikom progovaraju radovi Brođana Igora Čabraje,
Mateja Kneževića i Lucije Lebić, kao i novogradiških autora Gordana Bijelića, Mladena
Lovrića, Alojzija Cindrića, Jelene Kovre, Ivane Škvorčević te spiritus movensa ove
izuzetno lijepe priče Miroslava Pišonića. Naravno, tu je i neizostavni Damir Sokić, a
postavljen je i rad Antuna Maračića kao hommage velikom novogradiškom suvremenom
umjetniku.

In situ znači da se nešto nalazi ili događa na licu mjesta. Ova izložba u potpunosti
opravdava taj naziv jer su dugogodišnji napori iskristalizirali genius loci koji je dokazao
da se i izvan likovnih centara događa jednako vrijedna umjetnost, u potpunosti
kompatibilna vremenu u kojem nastaje. Regionalizam ovdje ne označava nikakvu
posebnost ni lokalni specificum, već mjesto okupljanja koje in situ otvara dijalog slično
odabranih poetika. Ovom projektu nije potrebna kustoska koncepcija jer sam po sebi
iznjedruje relevantni i studiozan pristup likovnim problemima koji osnažuje i raste s
individualnošću i različitošću autorskih rukopisa satkanih sličnom poetikom.

Mladen Lučić

Izvor:
Jelena Kovre - GMNG