U Davoru je kroz decenije snažno živjela jedna tradicija – tradicija koja nadilazi generacije, sažima kulturno bogatstvo i stoji kao simbol ljudi rođenih uz rijeku Savu. Savski lađari bili su ne samo kamen temeljac izvrsnosti života već i neodvojivi dio kulturnog tkiva ovog mjesta. Tako je to bilo sve do Domovinskog rata pričaju nam dvije stare žiteljice ovog sela koje su na lađama provele gotovo 40 godina.

Obje su na pragu devetoj deceniji. A Kata Gelemanović i Milka Marijanović jučer mi rekoše kako bi i sada rado stale na lađu i još jednom oživjele svoja sjećanja. Njihovi supruzi bili su vrijedni i poštovani lađari a one domaćice lađa.

Putovanja i taj život urezala su im se u pamćenje i kako nam rekoše drago im je što će u Davoru uskoro biti Muzej velikanima Ivi Kerdiću medaljeru i Matiji Antunu Relkoviću književniku ali svoju ostavšitnu u povijesti ovog mjesta imaju i lađari,a i njihove supruge koje su skupa s njima plovile po svijetu.Ove mudre žene rado bi u nekoj spomen sobi vidjele putovanje Davoračkih lađara kroz vrijeme, povezujući sadašnjost sa ponosnim naslijeđem prošlosti.

Davorački lađari i domaćice lađa su nositelji ljepote nekih prošlih vremena, koja su s svakim članom posade, činila prijateljstvo, duh putovanja, ljubav prema lađama i na koncu, tradiciju koja se prenosila sa koljena na koljeno.

Savske i Dunavske lađe, bile su pomno izrađene, dokaz zanatskih vještina, jer se na njima živjelo po nekoliko mjeseci ali sada su ostale samo priče o ljudskosti muškaraca i žena, koje se prenose kroz generacije. Na lađma su se stvarala prijateljstva, suparništva koja su bila dobronamjerna, ponekad preslika Davoračkog temperamenta, a uspomene su utkane u vječnost, kroz odrastanje, stasavanje i život.

Osim svoje lokalne privlačnosti, Davor privlači posjetitelje željne kupanja i ribičije i sve to svjedoči jedinstvenom spoju rijeke i ljudi koji stvaraju atmosferu koja se rijetko viđa. Lađe koje plove Savom ostaju davna prošlost.

A mladi Davorci i njihove žene i sada su puni snage, ljubavi prema mjestu i ljepoti kulture sjećanja. Zakoračili su u svijet u kojem vrijeme ubrzava, vesla na čamcima se usporavaju, a rijeka Sava postaje platno za tradiciju koja je prebrodila mnogobrojne promjene, gubitke, teškoće i prepreke, ali nikad nije posustala i uvijek s ljepotom onog početnog zamaha, ostala srce i žila kucavica Davora... Zlata Pazman-Petrić