Na spomendan Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u četvrtak 29. kolovoza 2024. godine požeški
biskup Ivo Martinović pohodio je Župu Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Zapolju te
predvodio središnje euharistijsko slavlje prigodom svetkovine zaštitnika Župe. U slavlju su
sudjelovali svećenici Novogradiškog dekanata na čelu s dekanom i domaćim župnikom
Mladenom Štivinom i arhiđakonom Mariom Sanićem te brojni vjernici.

Na početku slavlja župni pastoralni vijećnik Miroslav Dautović je u ime župljana uputio
pozdravnu riječ biskupu Ivi te ukratko predstavio župnu zajednicu. S ponosom je istaknuo
kako je mlada Župa Zapolje bogata duhovnim zvanjima te broji petoricu svećenika i nekoliko
redovničkih zvanja. Naveo je potom brojne pastoralne aktivnosti prisutne u župnoj zajednici
ustvrdivši kako one doprinose duhovnom, kulturnom i društvenom napretku cijele župe. Za
slavlje svetkovine svoga zaštitnika, župljani su sudjelovali u trodnevnoj pripravi koju su
predvodili Ivica Bošnjak, Filip Tomić i Matej Filipović, a uoči svetkovine održano je
cjelonoćno molitveno bdijenje s klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Pozdravu i srdačnoj dobrodošlici pridružio se i župnik Štivin zahvalivši biskupu Ivi za
dolazak, a vjernici u narodnim nošnjama su mu uručili prigodne poklone. Biskup je zahvalio
na riječima pozdrava i dobrodošlice te iskazao radost što može u zajedništvu sa svećenicima i
drugim vjernicima proslaviti svetkovinu njihova zaštitnika. Osvrnuvši se na pozdravni govor
kazao je kako nam se Bog dariva na različite načine: po vjernicima, po župniku, ali posebno
po svojoj riječi i u otajstvu euharistije te u različitim drugim susretima. „Duhovna zvanja koja
ste spomenuli, plod su onoga što čini mladi Bog u životu mladih i starih. Naš Bog Isus Krist
je mladi Bog. Njegova mladost je vječna. Njegova ljubav je uvijek svježa te neprestano
oduševljava i privlači. Kao što je privukla lik i život Ivana Krstitelja, tako on ne prestaje
privlačiti i svakoga od nas u svoje zajedništvo ljubavi“, zaključio je biskup pozivajući
vjernike da i u ovom euharistijskom slavlju odgovore Bogu svojim srcem, vjerom, slobodom i
ljubavlju.

Biskup je započeo homiliju govoreći kako o mučeničkoj smrti sv. Ivana Krstitelja izvještavaju
trojica evanđelista, ali je kazao kako je za nas vrlo dragocjeno izvanbiblijsko svjedočanstvo
židovskog povjesničara Josipa Flavija koji je 90. godine u svom djelu „Židovske starine“
zapisao: „U porazu Herodove vojske neki su Židovi vidjeli ruku Božju koja pravedno
osvećuje smrt Ivana, zvanog Krstitelj. Herod je ubio toga čovjeka koji je poticao Židove da
kreposno žive, ispunjajući uzajamnu pravednost, da budu pobožni prema Bogu i da prihvate
krštenje. Smatrao je krštenje Bogu ugodnim kad se obavlja da čisti tijelo nakon što je duša
bila prethodno očišćena pravednošću, a ne da čisti dušu. Kada je narod koji se strčao k njemu
postajao sve brojniji jer je bio oduševljen njegovim riječima, Herod, bojeći se da bi velik
Ivanov utjecaj mogao dignuti narod na pobunu, budući da je bio spreman poduzeti svaki
pothvat koji bi on očitovao, smatrao je prikladnim da ga pogubi. Tako Ivan, žrtva Herodove
sumnje, bí ubijen.“ Biskup se potom osvrnuo na evanđeoski izvještaj sv. Marka istaknuvši
kako je temeljni uzrok Ivanove smrti to što je upozorio Heroda na grijeh preljuba s bratovom
ženom. „Upozorio ga je na preljub, ali i na Božju zapovijed. I nama je često teško prihvatiti
kada nam se kaže: Ne smiješ! Ne smiješ imati! Ne možeš to uraditi! Koliko puta smo s oltara
čuli poruku svećenika ili biskupa da je nešto grijeh ili krivo. Nemojte to činiti! To je Božja
zapovijed! Iako dobro znamo koje su Božje zapovijedi, mi unatoč tome često radimo po
svome“, ustvrdio je biskup te kazao kako često čovjek svoje pogreške opravdava kritizirajući i
prozivajući one koji su ga opomenuli.

Tumačeći nadalje Herodijadinu mržnju prema sv. Ivanu Krstitelju, biskup je zaključio kako ga
je ona naumila pogubiti jer je rekao istinu koja joj se nije svidjela. Upitao je potom: „Koliko
smo mi spremni prihvaćati istinu u svom životu. Imamo li snage prihvatiti ju kad nam drugi
govori? Kako teško prihvaćamo istinu koju čujemo, a kad nam ne odgovara.“ Biskup je
primijetio kako se često događa da čovjek ne prihvaća istinu koju mu govori netko iz njegove
obitelji, a spreman je prihvaćati tuđe neistine, laži i ogovaranja. „Više vjerujemo drugima,
nego onima s kojima živimo. To se događa zato što prihvaćamo laskanje koje odgovara ušima
ili zato što imamo svoje interese i želje“, zaključio je biskup te pozvao vjernike da se ne boje
prihvatiti kritiku i priznati vlastite pogreške. Razlažući nadalje evanđeoski ulomak biskup je
kazao: „Lik Heroda i Herodijade pokazuju nam do koje se mjere može ići u neprihvaćanju
istine i iskrivljivanju istine. Laž nije bila samo zlo do te mjere da se nekoga stavi u zatvor,
nego i da mu se život oduzme“, kazao je biskup te nastavio govoriti o mučeništvu koje je
prisutno u 20 stoljetnoj povijesti Crkve. „Brojni su mučenici posvjedočili kako su spremni
ostati vjerni i položiti život za Boga, pa i onda kad su bili nevino osuđeni na smrt radi
neistine, a radi laži, radi iskrivljene istine, montiranog procesa, radi mržnje prema Bogu ili
Crkvi.“ Navodeći primjer bl. Alojzija Stepinca biskup je kazao kako se na katoličkim
internetskim portalima mogu pronaći svjedočanstva o mučenicima diljem svijeta koji
svakodnevno polažu živote radi vjernosti Kristu. „Živjeti za Boga i biti ustrajan u vjeri s njim,
to na svoj način znači podnositi mučeništvo. Ne odbaciti Boga kad te drugi prezire zato što u
njega vjeruješ, živiš po njegovim zapovijedima i zato što mu se moliš i ideš u crkvu može
također biti tiho mučeništvo. Najsavršeniji oblik mučeništva je položiti život za Boga, iz
ljubavi prema Bogu. Toliko ga ljubim, toliko mi znači, da sam spreman za njega umrijeti“,
zaključio je biskup.

U nastavku homilije biskup je protumačio vjernicima svetopisamske tekstove o proroku
Jeremiji i Pavlovoj poslanici Korinćanima te kazao kako se u oba primjera ističe važnost
ustrajnosti u služenju Bogu. U tom smislu naveo je i evanđeoski izvještaj o sv. Ivanu
Krstitelju te kazao kako je najveći uzor svakog mučeništva i savršene ljubavi prema Bogu
sam Isus Krist. Svi navedeni primjeri, poručio je biskup, otkrivaju nam veličinu i dostojanstvo
kršćanina. „Kršćanin ima dostojanstvo i veličinu u nesebičnoj ljubavi, ljubavi koja se temelji
u vršenju Božjih zapovijedi i u služenju drugim ljudima“, poručio je biskup te nadodao kako
osim dostojanstva kršćanin treba imati i ponos. „Biti kršćanin znači biti ponosan zato što
pripadam Bogu i što ga slijedim. Mi često zaboravljamo na ovu dimenziju svoje vjere.
Nemojmo zaboraviti lik Ivana Krstitelja koji je bio ponosni svjedok Božji. Njegova vjera i
vjernost i danas nam govore i pozivaju nas da budemo ponosni zato što ljubimo Boga i
bližnjega“, zaključio je biskup.

Na kraju homilije pozvao je vjernike da svjesni svoje grešnosti, ali i Božjeg milosrđa budu
predani i vjerni Bogu. „Nasljedujmo njega svojim darivanjem. Taj put nasljedovanja Boga
tražit će od nas katkada i mučeništvo. Mučeništvo je i kad nam netko prezre našu vjeru, kad
izruga naše molitve, post, odlazak na misu, kad se obezvrijedi dobrota koju činimo. To su tihi
i jednostavni oblici mučeništva, ali su znak ljubavi koju nam je Isus Krist darovao i na koju
nas poziva. Onaj tko ljubi i slijedi put Božji, zna tko mu je uzor pa makar ga svi odbacili i
prezreli. Važno je biti postojan i ustrajan u vjeri, hrabar i nesebičan u ljubavi, i velikodušan u
svom srcu poput Ivana Krstitelja koji je sve dao da bi proslavio Boga i Jaganjca Božjeg koji
odnosi grijehe – Isusa Krista.“

Nakon popričesne molite biskup Ivo je zahvalio župniku na pozivu te svim svećenicima i
vjernicima za sudjelovanje u misnom slavlju. „Neka i nadalje vaša duhovna baština koju
imate i u kojoj ste duboko ukorijenjeni bude znak ljubavi prema Bogu i bližnjemu. To će biti
blagoslov za našu biskupiju i za nova duhovna zvanja iz ove župe. Neka vaše svjedočenje
vjere nadahnjuje sv. Ivan Krstitelj, osobito u svim trenucima životnih poteškoća i izazova.
Nemojte posustati u ljubavi prema Bogu i čovjeku“, poručio je biskup te na sve sudionike
slavlja zazvao Božji blagoslov.

IZVOR:
Požeška Biskupija