Zlatomisničko slavlje msgr. Antuna Prpića

U nedjelju 7. srpnja umirovljeni svećenik Požeške biskupije i začasni kanonik
požeškog Stolnog kaptola sv. Petra msgr. Antun Prpić slavio je u novokapelačkoj
župnoj crkvi Blažene Djevice Marije pedesetu obljetnicu svećeništva i tom prigodom
prikazao je Bogu zlatnu misu. Slavlju je prethodila trodnevna duhovna priprava koju
su predvodili Mario Večerić, upravitelj Župe sv. Terezije Avilske u Požegi; Karlo
Topalović, pastoralni suradnik u Župi sv. Ivana Krstitelja u Špišić Bukovici te Mario
Matijević, župnik Župe Kraljice Svete Krunice u Novoj Gradiški.
Zlatomisnik Antun Prpić svoju je mladu misu slavio u rodnoj Župi Blažene
Djevice Marije u Novoj Kapeli 7. srpnja 1974. godine. Tijekom pedesetogodišnjeg
svećeničkog služenja povjerene su mu razne službe: bio je župni vikar u Daruvaru,
župnik u Voćinu, Zagreb-Špansko te u Buku, Starom Petrovom Selu i Brodskom
Stupniku. Bio je također kancelar Požeške biskupije, dekan Novokapelačkog
dekanata, arhiđakon Posavskog arhiđakonata, član Zbora savjetnika i Prezbiterskog
vijeća Požeške biskupije. Od prošle godine začasni je kanonik Stolnog kaptola sv
Petra u Požegi, a 2012. odlikovan je od pape Benedikta XVI. i uvršten među
kapelane Njegove Svetosti.
Uz zlatomisnika Prpića u slavlju su sudjelovali brojni vjernici i svećenici, a
prigodnu homiliju je izrekao sisački biskup Vlado Košić, nekadašnji župni vikar
zlatomisnika Prpića.
Pozdravljajući sudionike slavlja zlatomisnik Prpić je na početku svete mise
među ostalim rekao kako euharistijskim slavljem želi zahvaliti Bogu za sve koji su se
na bilo koji način ugradili u njegov život i svećeničko služenje. Istaknuo je pokojne
roditelje Stjepana i Tereziju, druge preminule članove obitelji, rođake, znance i
prijatelje te svećenike koji su djelovali u novokapelačkoj župi kao i sve župljane i one
koji su mu pružali molitvenu i drugu podršku na svećeničkom putu.
U homiliji biskup Košić je, među ostalim, kazao: „Evanđelje koje je naš
slavljenik izabrao za današnju, zahvalnu euharistiju, poznati je odlomak iz Lukinog
evanđelja o putu učenika u Emaus. S jedne strane je njihovo razočaranje, s druge tihi
rast nade i konačno veliko oduševljenje nakon spoznaje da je Isus živ i da je s njima.
Učenici su posve klonuli nakon Kristove smrti, pa čak i uskrsnuća u koje, očito, nisu
povjerovali, pa su odlučili napustiti Jeruzalem i vratiti se svojim prijašnjim životima.
Međutim, uskrsli Isus im se pridružio putem, s njima razgovarao i malo, pomalo budio
nadu da njegovom smrću nije sve propalo. Zanimljivo je da su ga prepoznali tek u
lomljenju kruha. Oduševljeni, više nisu bili umorni ni tužni, nego su radosno otrčali u
Jeruzalem javiti apostolima što su doživjeli.
Središte svećeničkog života upravo je euharistija, sveta misa, lomljenje kruha.
U njoj se tumače pisma, kao razgovor Isusa s učenicima putem, u njoj se blaguje
kruh života, sam Krist prisutan u svojoj novoj euharistijskoj stvarnosti. Euharistija
preobražava i svećenike i vjernike koji u njoj sudjeluju i koji se hrane tijelom
Kristovim. Sama riječ euharistija – znači zahvaljivanje. Danas zahvala ide za našeg
slavljenika, msgr. Prpića, za njegovih 50 „zlatnih“ svećeničkih godina, za njegovo
služenje i njegove milosti koje je primio i koje je po njemu Bog dijelio mnogima. Svaki
svećenik veliki je Božji dar ljudima. Zazovimo Gospodina riječima dvojice učenika u
Emaus: „Ostani s nama!“ Ostani s nama, jer te trebamo, da ne zalutamo u tuzi i
razočaranjima života. Ostani s nama, jer nam samo ti možeš protumačiti Riječ Pisma
i uputiti nas na put života. Ostani s nama jer bez tebe smo neznatni i sami ništa ne
možemo. – „Bez mene ne možete učiniti ništa“, rekao si. Pa i kada sve učinimo,
znamo, sluge smo beskorisne. Učinili smo samo što smo bili dužni učiniti, a u tebi sve
možemo. Naš Gospodine, samo nam pokazuj put i mi ćemo te slijediti da ostvarimo u
životu ono što je, ne naša, nego Božja volja“, zaključio je biskup Košić.
Nakon Molitve vjernih, uslijedio je prinos darova koji su prinijeli novokapelački
župljani odjeveni u narodne nošnje. Nakon pedeset godina služenja Bogu i čovjeku,
zlatomisnik msgr. Antun Prpić, mogao je samo u svom srcu ponoviti i učvrstiti riječi iz
Jeremije, koje je doista živio: „Idi k onima kojima te šaljem i reci sve što ću ti narediti.
Ne boj se, jer ja sam s tobom…!" Na kraju mu je čestitke i zahvalu izrekao
novokapelački župnik, Josip Homjak.
Na svečanoj slavljeničkoj misi, prekrasno je pjevao novokapelački župni zbor, a
nakon mise, svi su nastavili druženje u novokapelačkom Hrvatskom domu, gdje se
svečaru pridružio i požeški biskup Ivo Martinović.
Izvor:
Višnja Mikić