Biskup Antun Škvorčević blagoslovio je 4. lipnja 2024. obnovljenu zgradu Gradskog
muzeja Požega. Uz ravnateljicu muzeja Ljiljanu Marić i djelatnike Muzeja na svečanosti su
bili prisutni požeško-slavonska županica Antonija Jozić, gradonačelnik Grada Požege Željko
Glavić i njegov zamjenik Borislav Miličević, i uzvanici iz različitih gradskih ustanova. Muzej
je obnovljen kroz razvojni sporazum Slavonija, Baranja i Srijem, koji je uključio potpunu
rekonstrukciju postojeće zgrade i uređenje Centra za posjetitelje “Požeška kuća” te opremanje
i postavljanje stalnog postava Gradskog muzeja Požega, koji se ove godine spominje 100.
godišnjice osnutka.
Program je otvorila ravnateljica Marić, pozdravivši uvažene goste i istaknuvši kako je
ovo osobito važan dan za Gradski muzej Požega, jer blagoslov nije samo za obnovljenu
zgradu, nego ponajprije za njegove djelatnike. Spomenula je kako novi stalni muzejski postav
prikazuje povijesno-kulturne vrijednosti iz prošlosti Požege i okolice, o čemu svjedoči više od
600 izloženih predmeta. Podsjetila je kako su među njima i predmeti koji svjedoče o brojnim
crkvenim redovima, koji su ostavili u ovim krajevima duboke tragove šireći ne samo vjeru,
nego kulturi i prosvjetu.
Biskup Antun je pozdravio okupljene, istaknuvši kako zazivanjem Božjeg blagoslova
na ovo zdanje i njegove djelatnike želimo izložene predmete promatrati ne samo fizičkim
očima nego dubljim pogledom vjere kao duhovnu baštinu primljenu od naših predaka u koju
su oni utkali svoju duhovnost. Nakon naviještene Božje riječi, biskup je u prigodnoj homiliji
ponešto anegdotalno ispripovjedio kako je u vrijeme svoje kapelanske službe u Zagrebu na
Trešnjevci među mladima bila i jedna dama koja je rado sudjelovala na zajedničkim izletima
u prirodu i tom prigodom skupljala kamenje u kojem je samo ona vidjela određenu
oblikovanost, koja nadilazi redovito prirodno stanje, odnosila ga u svoj stan i u njem
promatrala poseban govor duha. Biskup je kazao kako se i pisac naviještenog čitanja iz Knjige
mudrosti muči s onim što mi ljudi vidimo. Puno toga možemo vidjeti fizičkim očima ako ima
dovoljno svjetla. No, postoji ona sposobnost gledanja duhom za koje je također potrebno
svjetlo, ali ne fizičko, nego duhovno, koje dolazi od Onoga koji je svjetlost i darivatelj
čudesne pojave, da je svjetlost jača od tame. Podsjetio je kako je bilo onih koji su se
podsmjehivali spomenutoj dami kad je skupljala kamenje, jer su gledali prirodu fizičkim
očima, promatrali njezinu vanjštinu, a ona je pogledom koji nadilazi fizičke oči vidjela ono
što drugi nisu uspijevali vidjeti. Slično se događa s umjetničkim djelima, istaknuo je biskup.
Neki u njima ne vide ništa drugo osim onoga što je u njima materijalno, ali postoje i oni za
koje pisac Knjige mudrosti kaže da imaju sposoban duh koji ne gleda stvarnost površinski,
izvanjski, nego puno dublje i vide ono što je skriveno našim fizičkim očima. Spomenuo je
kako je priroda puna dubokih, nevidljivih stvarnosti u kojoj susrećemo njezinu istinsku
dimenziju. Podsjetio je kako malom žiru u šumi ne dajemo ozbiljnijeg značenja, a on u svom
nevidljivom nutarnjem zdanju nosi silnu moć iz koje može izrasti gorostasni hrast. U prirodi
se susrećemo sa stvarnošću koja nas nadilazi, ona ima svoju dubinu koju otkrivamo svojim
budnim duhom, iskustveno dohvaćajući kako čovjek pripada svijetu koji je više od vidljivog i
opipljivog, rekao je biskup Antun.
Na temelju naviještene Božje riječi istaknuo je kako je čovjek u svom duhu sposoban
za ljepotu, ljubav, radost, za duhovne stvarnosti u neograničenoj, neizmjernoj količini. On je
kapacitiran za neizmjerno, u njegovu duhu događa se punina u ograničenosti, susreće Bog u
ovostranosti. Otvorenost ljudskog duha za neizmjerno potvrđuje da on nije stvoren za malo,
nego po riječima sv. Augustina za Onoga koji je njegovo sve. Biskup je spomenuo kako
umjetnici nastoje ono što su svojim duhom dohvatili učiniti vidljivim i opipljivim u svojim
artefaktima, i nikada ne uspiju doći stvarnosti dokraja. U njima je progovorio moćniji duh od
onoga što mogu izraziti, on ih nadilazi. Kad nekom umjetničkom djelu pristupimo budna

duha, vidimo u njem ono što je više od oblikovane materije, otkrivamo neizmjerno, postajemo
dionici dubine postojanja, susrećemo sebe u dimenziji onostranosti, u Bogu, ustvrdio je
biskup Antun. Kazao je kako je u tom smislu umjetnost od velikog značenja te da su muzeji
ustanove u kojima se čuvaju tragovi ljudskog nastojanja da izrazi ono što ga nadilazi, po
kojima postajemo dionici duhovnog dinamizma, koji pokatkad ima svoje ishodište daleko u
prošlosti te nam svjedoči kontinuitet postojanja na ovim našim prostorima. Biskup je poželio
da Muzej grada Požege u povezanosti s Dijecezanskim muzejom Požeške biskupije bude
kultno mjesto na kojem se po izloženim predmetima susreću tragovi duha naših predaka.
Zahvalio je svima koji su pomogli da se uredi zgrada Muzeja kako bi oni koji će u nju
dolaziti, napose mladi mogli prepoznati sebe u duhovnom identitetu.
Nakon što je blagoslovio novouređeni prostor, biskup je zajedno s prisutnima
razgledao postav Gradskog muzeja.