Središnje euharistijsko slavlje u gradu Požegi prigodom svetkovine Presvetog Tijela i
Krvi Kristove – Tijelova, 30. svibnja 2023. predvodio je u požeškoj Katedrali biskup Antun
Škvorčević s kanonicima Stolnog kaptola sv. Petra, svećenicima djelatnima u požeškim
župama i biskupijskim ustanovama, redovnicama, članovima pojedinih udruga i drugih
vjernika, među kojima je bila i požeško-slavonska županica Antonija Jozić te požeški
gradonačelnik Željko Glavić. Pozdravljajući mnoštvo vjernika u Katedrali i na trgu ispred nje,
biskup je kazao da smo se s radošću okupili kao revni i vjerni Isusovi vjernici da mu na
svetkovinu njegova Tijela i Krvi svetom misom i procesijom nakon nje iskažemo sasvim
posebnu odanost, zahvalnost i poklon. Pozvao ih je da Isusu Kristu povjere sve svoje nemoći i
da se pokaju za ono što je mračno u njima.

U homiliji biskup je najprije izrazio radost što na ovom slavlju sudjeluju djeca
odjevena u bijele haljine i narodne nošnje, da tako i na izvanjski način očituju ljubav koju za
Isusa Krista nose u svojim srcima. Sve pak sudionike slavlja podsjetio je na iskustvo, kad u
svrhu pretraga i liječenja u medicinskim laboratorijima „vade krv“. Kazao je da je krv jedna
od stvarnosti našeg ljudskog organizma koja je više od onoga što fizički u njoj pronalazimo.
Čudesna je i znakovita činjenica da se u krvi može „pročitati“ u kakvom je stanju cijeli naš
organizam, je li on zdrav ili je pak zahvaćen kakvom bolešću, koju potom liječnici nastoje
liječiti, ustvrdio je biskup. Povezao je to iskustvo s porukom naviještenih svetih čitanja u
kojima nastupaju pojedini ljudi s naslova krvi.

Tako Mojsije u prvom čitanju iz Knjige Izlaska u nastojanju da zajedništvo svojih
sunarodnjaka na putu iz ropstva u slobodu pretoči u savez između Boga i izraelskog naroda,
obznanjuje „dekalog – deset riječi“, deset Božjih zapovijedi, a sav je narod nekoliko puta
ponovio: »Sve što je Gospodin rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo«. Nakon obećanja
vjernosti od strane naroda Mojsije je podigao žrtvenik na dvanaest kamenih stupova na
kojemu su mladi Izraelci prinijeli junce za žrtve paljenice, a on je krvlju žrtvovanih životinja
polio žrtvenike i poškropio narod. Narod je bio poškropljen krvlju u znak vjernosti Bogu koji
je djelom njihova oslobođenja iz egipatskog ropstva posvjedočio vjernost svome narodu. U
Markovu pak evanđeoskom ulomku Gospodin Isus, dok prije svoje smrti sa svojim učenicima
blaguje Pashu, nastupa govorom o svom tijelu i o svojoj krvi, tumačeći da je krv njegova, krv
Saveza Božjega s nama ljudima, i da je to Novi savez u kojem više nije potrebno prolijevanje
krvi žrtvovanih životinja kako je to bilo nužno u Starom savezu. Sin Očev i vječna njegova
Riječ postao je tijelom upravo zato da krv svoju položi za nas a ustanovljenjem euharistijskog
otajstva naložio nam je da to činimo njemu na spomen, i da pijemo vino koje je
blagoslovljeno njegovom vjernošću Ocu za nas do kraja, do u smrt na križu. U krvi Isusovoj
mi ne čitamo istinu o našem tjelesnom zdravlju, nego prepoznajemo otajstvo one vjernosti
koju nam je Bog posvjedočio u žrtvi svoga Sina, ustvrdio je biskup. Naglasio je stoga, da doći
u crkvu na svetu misu pa se zaustaviti pred otajstvom Isusove Krvi i iz nje „iščitati“ tko je on
za nas a tko smo mi njemu, znači živjeti savezništvo između Boga i nas koji ne traje tek neko
određeno vrijeme, nego se proteže u svu vječnost.

Još je rekao da nas Crkva, dok danas slavimo Isusovo euharistijsko otajstvo, podsjeća
da mi kršćani katolici nismo neko zajedništvo koje mi sami gradimo, nego da smo „krvavo“
zajedništvo Isusove vjernosti nama, i da mi u tom zajedništvu i otajstvu Isusove krvi
pronalazimo snagu one Isusove ljubavi na križu koja je bila jača od smrti, nastojeći i sami
živjeti od tog otajstva. Ukazao je koliko proturječimo tom otajstvu svaki put kad ne poštujemo
jedni druge i jedni o drugima ne razmišljamo na „saveznički“ način, nego „krvavo“ i
osvetnički, te se kao posljedica toga među nama pojavljuje „zla krv“. Božja krv u Isusu Kristu
nije zla krv, nego dobra i milosrdna krv ljubavi i vjernosti. Pozvao je sudionike da na ovom
slavlju zahvale Bogu što je u euharistijskom otajstvu svoga Sina na domišljat način ostao
trajno prisutan među nama snagom one vjernosti i ljubavi kojom je Gospodin Isus prolio
svoju krv za nas.

Potaknut činjenicom da se ove godine svetkovina Tijelova podudara s proslavom Dana
državnosti, biskup je istaknuo posebnu skupinu ljudi koja je konkretno živjela otajstvo
vjernosti i položenosti života za druge do prolijevanja vlastite krvi, a to su hrvatski branitelji.
Krv koju je velika većina hrvatskih branitelja prolila za našu slobodu i dostojanstvo
usuđujemo se uspoređivati s Isusovom krvlju prolivenom za nas, ustvrdio je biskup,
naglasivši da je zato naša sloboda jaka i blagoslovljena. Kazao je da im i danas želi zahvaliti
za to djelo, a sudionike slavlja je pozvao da u našoj Hrvatskoj domovini budu osjetljiviji za
Božje, neprolazne vrijednosti, oko kojih kad se okupimo, postajemo zajedništvo poštovanja i
radosti u kojem se svi osjećamo dobro i u kojem nitko u svojim sebičnim porivima neće
govoriti kako u Hrvatskoj nije dobro i lijepo živjeti. Zamolio je Gospodina Isusa Krista da
svojom snagom zahvati sve nas, da budemo ljudi savezništva s Bogom i međusobno, nikad
jedni protiv drugih, nego uvijek jedni za druge. Homiliju je zaključio molitvom: »Bože, budi
nam na pomoć onim djelom koje si ostvario u Isusu Kristu, djelom njegova tijela i krvi, da
prepoznamo svoje dostojanstvo i dostojanstvo drugih, te da od tog dostojanstva živimo.«
Nakon misnog slavlja uslijedila je teoforička procesija središtem grada do franjevačke
crkve Duha Svetoga, tijekom koje su sudionici slavlja javno posvjedočili Gospodinu Isusu
Kristu da vjeruju u njegovu euharistijsku prisutnost, da mu se klanjaju i da mu žele biti vjerni,
te su mu uputili hvalbene poklike i molitvene zazive. Na koncu slavlja biskup je poručio
sudionicima slavlja da smo svetom misom i procesijom očitovali kako smo jedno u Isusu
Kristu u snazi njegova Duha, u moći njegove krvi koju je prolio za nas. Poželio je da ta snaga
djeluje u njihovoj svakodnevici, pa da se kao Kristovi ne prepoznajemo javno samo na
Tijelovo, nego svaki dan. Zahvalio je za sudjelovanje u ovom slavlju svećenicima,
ministrantima, pjevačima, članovima udruga, društava i molitvenih zajednica, vjernicima
odjevenim u narodne nošnje, pripadnicima hrvatske vojske, te svim drugim sudionicima.
Napose je zahvalio prvopričesnicima i drugoj djeci, koja su posipanjem cvjetnih latica pred
Presvetim Oltarskim Sakramentom posvjedočili ljubav svoga srca. Nakon otpjevanog himna
„Tebe Boga hvalimo“ svim sudionicima udijelio je završni Euharistijski blagoslov.

Izvor:
Požeška Biskupija