O svetkovini Pedesetnice – Duhova biskup Antun Škvorčević uputio je Pismo
vjernicima Požeške biskupije pod naslovom „Primit ćete snagu Duha Svetoga i bit ćete mi
svjedoci sve do kraja zemlje“. U Pismu biskup kaže:
»1. Od srca vam čestitam svetkovinu Pedesetnice – Duhova! To je dan kad se Crkva
očitovala svijetu i započela svoj povijesni hod. Uskrsli Gospodin ispunio je svoje obećanje
dano učenicima: „Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u
Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje“ (Dj 1,8). Duh Sveti učinio je
živim ono što je Isus za vrijeme svoga zemaljskog života zasnovao, uveo ih je u svu istinu o
njemu te je njihovo propovijedanje bilo razumljivo, a svjedočenje uskrsloga Gospodina
vjerodostojno. Čudo je Duha Svetoga što se radosna vijest propovijeda po svem svijetu i što
Crkva nije nestala u bezbrojnim protivnostima i progonima tijekom dvije tisuće godina.
Navedenim riječima Gospodin nam je otkrio bȋt Crkve: ona je njegova, on je šalje po svem
svijetu svim narodima svjedočiti njega živoga, uskrsloga u snazi Duha Svetoga, te ih
krštenjem i drugim sakramentima pridruživati njegovu djelu spasenja. Prava Isusova Crkva
stvarnost je vjere te u „Nicejsko-carigradskom“ obrascu nakon posvjedočene vjere u Duha
Svetoga ispovijedamo: „(Vjerujem) i jednu svetu, katoličku i apostolsku Crkvu.“ U
Apostolskom vjerovanju Crkva je također povezana s vjerom u Duha Svetoga: „Vjerujem u
Duha Svetoga, svetu Crkvu Katoličku.“ Crkva je stvarnost božansko-ljudska, nebesko-
zemaljska, vidljivo-nevidljiva, znak i sredstvo općega spasenja, otajstvo koje srcem
vjerujemo, a ustima ispovijedamo (usp. Rim 10,9).

Drugi vatikanski sabor uči da se Crkva koju vjerujemo očituje i ostvaruje u
partikularnim crkvama ili biskupijama: „Biskupija je dio Božjega naroda koji je povjeren
biskupu da ga u suradnji s prezbiterijem pastirski vodi, tako da taj dio Božjega naroda –
prianjajući uz svojega pastira i od njega u Duhu Svetom okupljen po Evanđelju i Euharistiji –
tvori partikularnu Crkvu; u njoj je uistinu prisutna i djeluje jedna sveta, katolička i apostolska
Kristova Crkva“ (CD 11). Svetkovina Duhova potiče nas da se obnovimo u navedenoj svijesti
vjere o našoj požeškoj mjesnoj Crkvi.

2. I ovom prigodom želio bih, draga braćo i sestre, zajedno s vama zahvaliti Bogu što nam
je odlukom sv. Ivana Pavla II. pape omogućio da svoju pripadnost Isusu Kristu i njegovoj Crkvi
ostvarujemo u svojoj Požeškoj biskupiji. Osim toga, želio bih zahvaliti svetom Papi što me je
imenovao prvim njezinim pastirom i što sam kao član zbora apostolskih nasljednika na čelu s
nasljednikom sv. Petra mogao 27 godina služiti Isusu Kristu i Božjem narodu ove mjesne Crkve.
Svjestan svojih slabosti, uzdajući se u Božje milosrđe, nastojao sam vršiti ono što biskupska
služba i poslanje iz vjere traže. Osobitu zahvalu izražavam dobrohotnim svećenicima,
redovnicima i redovnicama te drugim vjernicima, čijom sam se vjerom ispunjao osobito na
hodočašćima u marijanska svetišta u Voćinu i Pleternici, a suradnja mi je pomagala da mogu
izvršiti svoje poslanje. Zahvaljujući njihovoj potpori i molitvama, nisu me obeshrabrile poteškoće
koje sam susretao niti pojedinci na koje se može primijeniti Isusova riječ „i neprijatelji će čovjeku
biti ukućani njegovi“ (Mt 10,36), a sv. Pavao ih svrstava među „lažnu braću“ (2 Kor 11,26).
Poznato vam je da je papa Franjo zbog kanonske dobi prihvatio moje odreknuće od službe
požeškoga biskupa te odlazim u mirovinu. No time ne prestajem biti dionikom zajedništva
požeške mjesne Crkve, nego oslobođen tereta odgovornosti, u sakramentalnoj povezanosti s
novim biskupom, ostajem s vama vjernik i molitelj za njezino dobro i blagoslov svakoga čovjeka
u hrvatskoj domovini. Želja mi je i dalje biti na poseban način duhovno blizu onima koji trpe zbog
bolesti ili koje druge nevolje, osamljenima, siromašnima, obiteljima – napose s brojnom djecom,
prepoznajući u njima Isusovo lice.

3. Draga braćo i sestre! Upravo na svetkovinu Pedesetnice dijelim s vama radost što je
papa Franjo za novoga požeškog biskupa imenovao mons. Ivu Martinovića, provincijala
franjevaca trećoredaca glagoljaša, koji će biti zaređen za biskupa u subotu 8. lipnja ove godine u
požeškoj Katedrali. U svojoj čestitci uputio sam mu i u vaše ime srdačnu dobrodošlicu i
otvorenost kojom ga primamo, spremnost na suradnju u zajedničkom poslanju na njivi
Gospodnjoj naše mjesne Crkve. Prigoda je prisjetiti se da su biskup i njegova služba također
stvarnost vjere. Biskup Ivo ostvarivat će svoje poslanje kao član zbora apostolskih nasljednika na
čelu s nasljednikom sv. Petra, u koji će biti uspostavljen snagom Duha Svetoga polaganjem ruku
zagrebačkoga nadbiskupa i metropolita msgr. Dražena Kutleše, đakovačko-osječkoga nadbiskupa
i metropolita msgr. Đure Hranića, i mene kao apostolskoga upravitelja Požeške biskupije te drugih
biskupa. Pozivam vas da u pripravi za navedeno slavlje u svim našim župama uputite Bogu
molitvu za našega novog pastira, da mu bude na pomoć u vršenju odgovorna poslanja. Na tu
nakanu posebno ćemo moliti u svim našim crkvama na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, koja
prethodi danu biskupskoga ređenja. Ono će se pak slaviti navedenoga nadnevka na spomendan
Bezgrješnog Srca Marijina, kada ćemo našega biskupa Ivu povjeriti Isusovoj Majci da ga prati
svojim moćnim zagovorom i ljubavlju.

Ređenje novoga biskupa događaj je od posebna značenja za našu mjesnu Crkvu te će se
svaka župa Požeške biskupije tako organizirati da bude na njem zastupljena, a župnici će
organizirati vjernike da za ovu prigodu zajedno s njima hodočaste u Požegu. Slavlje biskupskoga
ređenja mons. Ive Martinovića bit će u požeškoj Katedrali, u kojoj se nalazi katedra požeških
biskupa s koje vrše službu naučavanja. Trg ispred Katedrale bit će tako uređen da svaki sudionik
slavlja može pratiti ono što se zbiva u crkvi. O svim tehničkim pojedinostima hodočašća
župnicima su dostavljene informacije, s kojima će upoznati vjernike.

U predvečerje biskupskoga ređenja, u petak 7. lipnja o. g. u 19.30 pozvani smo sudjelovati
na svečanoj službi večernjih hvala, nakon koje će biti održan duhovno-glazbeni program.
Radujući se susretu na slavlju u Požegi, sve od srca pozdravljam i blagoslivljam«,
završava biskup Antun.

Izvor:
Požeška Biskupija