Medijski je sektor u nas sasvim sigurno veći je nego prije nekoliko desetljeća, s više različitih aktera i organizacija. Ali  primjetan je pad krize naše suvremene države, ali i opći pad povjerenja u društvene institucije zapravo rast industrije zabave nasuprot interesa za javne teme.Tako ja to tumačim.
Pitanje svih pitanja postoje li kod nas nezavisni mediji ovisi o tome što znači nezavisnost medija i u kojem bi smislu ona trebala postojati.
Financijska nezavisnost medija općenito je manja nego prije jer postoji jača ovisnost o oglašavanju kao izvoru prihoda, što znatno otežava bavljenje temama koje na bilo koji način mogu biti osjetljive za oglašivače. S druge strane, može se postaviti pitanje trebaju li mediji biti svjetonazorski uravnoteženi, odnosno trebaju li skrivati svoju ideološku povezanost s pojedinim društvenim akterima i organizacijama. Mislim da je i jedno i drugo danas teško izbjeći, odnosno da je potpuna nezavisnost medija, odnosno njihova isključiva "ovisnost" o čitateljima neizvodiva.Veći je problem od manjka nezavisnosti manjak transparentnosti, koji onemogućava da medijski konzument i javnost općenito prepoznaju pristranost ako se ona pojavljuje ili ako sumnjaju u nju; to svakako narušava idealno postavljen komunikacijski proces koji je potreban za stabilno funkcioniranje demokratskih društava.
Pojava lažnih vijesti i dezinformacija povezana je i s time da je vijesti danas lakše proizvesti i plasirati, da su informacije svagdje oko nas i da u tom smislu nisu nikada bile jeftinije. Medij bilo kojeg oblika lakše je pokrenuti nego ikada prije, a internetske društvene mreže omogućuju brzo dijeljenje i povećani domet vijesti. .
Živimo u vrlo čudnom svijetu u kojem i politike koje nastoje upravljati njime postaju sve kompleksnije, stručnije i manje shvatljive laicima. Vrlo je mali broj ljudi koji mogu shvatiti stvari izvan vrlo uskog kruga onoga čime se profesionalno bavimo. U takvom okruženju nije iznenađujuće da su ideje i programi nešto o čemu se vrlo rijetko raspravlja, a da su u prvom planu osobni odnosi, svađe i nesnošljivost, simpatičnost ili antipatičnost pojedinih ljudi. Zapravo je komunikacijski aspekt politike, koji naravno treba postojati i nije nevažan, a baš  sada u ovo gotovo predizborno vrijeme treba o svemu tome voditi računa.  A očekivanja ljudi da bolje žive su sasvim normalna.A posve razumljivi su i konflikti među različitim političkim opcijama. I tako smo mi ljudi iz medija u začaranom krugu koji je teško prekinuti.
Pojam medijskih politika vrlo je širok, no u jednom demokratskom društvu u osnovi uključuje sve one strategije i mjere čiji je cilj stvoriti slobodni protok ideja i informacija, odnosno medijski pluralizam, poticanjem održivog funkcioniranja proizvođača medijskih sadržaja. Uz klasične teme, poput ograničavanja utjecaja političkih i poslovnih aktera na medijskom tržištu, u novije vrijeme jako važan postaje odnos između društvenih mreža/novih medija i politike, pa smo mi novinari sve manje "sedma" sila.
Postoji visoka svijest o važnosti informacija koje se svakodnevno prikupljaju o  njihovim korisnicima te o mogućnostima njihove (zlo)upotrebe,čega smo svjedoci iz dana u dan.No,nekako se nadam da svatko od nas zna kome vjeruje i zašto!Bar se nadam... zpp