U našu redakciju stigla je kratka priča Dragane Glivetić u kojoj govori o Strmcu i svim onim lijepim uspomenama vezanima za ovo prekrasno mjesto. Prenosimo u cijelosti. Priča je naslovljena „Nostalgija”.

„Dvojna emocija po definiciji, sreća i tuga istovremeno. Tu je mješavinu emocija u meni proteklih dana probudio Strmac. Predivno mjesto u čudesnoj prirodi, udaljeno 12 km od moga rodnog grada. Sjedimo na rubu bazena koji je nekada bio ispunjen vodom, sretnim ljudima i djecom. Svaki ljetni vikend, gotovo sve obitelji iz našeg malog grada i okolice, dolazile su ovdje i nekako svi kao da su poznavali jedni druge. Tisuće i tisuće ljudi koji su na neki način svi bili prijatelji. Jer bili su sretni. Nije se imalo puno, ali nije ni trebalo.....i tako se imalo sve. Zato se dijelilo: hrana, kreme za sunčanje i sve ostalo. Kupovalo se u petak jer su subotom „Pobjeda” i „Pionir” radili do 12 sati, a nedjeljom nisu radili, prodavačice su vikendom sa svojim obiteljima išle na Strmac.

  Sjedila sam na rubu bazena okružena potpunom tišinom, ali čula sam ciku i galamu djece i bezbrižan smijeh sretnih ljudi, koji su ispunjavali kilometre zelenih livada....dupkom punih. Nije se čuvao svoj prostor, nego su oni koji su imali sreće i pronašli mjesto za sebe, to mjesto podijelili sa „nesretnicima” da bi sreća bila veća. Dijelilo se! Radovalo se! I tete prodavačice iz „Pobjede” i „Pionira” bile su tamo jer je bio vikend.

  Sjedila sam na rubu bazena u tišini, a u meni je glasno odjekivala nostalgija. Osjećaj sreće i tuge. Istovremeno. Ni jednu nije pobijedila ona druga. Sreća, jer sam živjela u vremenu koje je bilo drugačije i ljepše, ili tuga jer je svijet postao takav kakav jest. I jer tete prodavačice rade blagdanom dok svi drugi sjede za svojim stolovima i svode cijeli blagdan na što više hrane. Tuga jer je Strmac prazan, a najljepše mu stoji vesela cika djece.

  Udišem poseban zrak koji nastaje simbiozom bjelogorice i crnogorice i zato je nekad bio poznat kao „lijek za pluća”. Dopuštam nostalgiji da se razmaše. Na ploči, na razrušenim garderobama piše da je temperatura vode u bazenu 10 stupnjeva celzijusa.

  Bazen je prazan. Istraživanja kažu da su ljudi istočnih zemalja sposobni osjećati dvojne, pomiješane emocije puno jače od onih iz zapadnih zemalja. Jer nisu usmjereni samo na sebe nego i na druge....pa osjećaju da situacija koja je dobra za nekoga može biti loša za drugoga. Osjećaju obje strane, ne samo svoju. Nadam se da u našoj zemlji još uvijek ima mjesta za nostalgiju....

Dragana Glivetić”

Foto: Radio Prkos