O pokušajima da se odgovori na pitanje koliko personalizacija izbora i politike te kandidatske preferencije utječu na biračko tijelo, posljednjih se dana puno razgovaralo u Novoj Gradiški. Komuniciranje političkih aktera u razdoblju prije glasovanja ne utječe samo na odluke birača, nego istodobno intervenira i u političke i društvene odnose. U većini izbora taj se utjecaj odnosi na razmjerno mali segment biračkog tijela, ali upravo taj segment, osobito u tijesnim utrkama, može biti presudan za konačan ishod.

Takve intervencije mogu povećati, ali i smanjiti odaziv birača, a upravo je izlaznost jedan od pokazatelja kvalitete kampanje, izbornog procesa i, na kraju, ukupnog stanja demokracije.

Za gradonačelnika Nove Gradiške, da još jednom ponovim, kandidirali su se Sabina Vlaović s Nezavisnom listom „NG ide dalje“, Borislav Vidošić s Nezavisnom listom „NG za sve“ i Bruno Bušić, kandidat HDZ-a „Tim za grad“.

Svaki od spomenutih kandidata aktualne je teme i zbivanja u gradu promatrao i tumačio na svoj način. Svi su bili prisutni u predizbornom komuniciranju s građanima, no ono što je bilo zajedničko njihovim kampanjama bila je snažna personalizacija politike.

U posljednjim danima kampanje pažnja se sve više usmjeravala na osobne karakteristike kandidata, njihove političke biografije, način komunikacije i pokušaj stvaranja određene slike o sebi u javnosti. Koliko je ta personalizacija bila uspješna, ovisilo je o kandidatu, njegovu timu, ali i o tome što su građani u pojedinoj poruci prepoznali kao vjerodostojno.

Borislav Vidošić u svojim objavama na društvenim mrežama nije se izravno referirao na osobna svojstva, ali je biračima jasno poručio kako je osam godina bio zamjenik gradonačelnika Vinka Grgića, s kojim se, kako je sam rekao, zbog neslaganja razišao. Vidošić i njegov zamjenik Bernard Kumić nisu se upuštali u izravne polemike s protukandidatima. Sustavno su koristili svoje privatne šlagvorte kako bi približili poruke građanima, a naglasak je bio na neposrednom, običnom jeziku.

Neformalni slogan njihove kampanje bio je jednostavan i lako pamtljiv „S građanima na kavi“. Poruka je to koja se tjednima provlačila kroz njihove susrete s njihovim simpatizerima te je privukla određenu pozornost medija i političke javnosti.

Iskusna Sabina Vlaović i njezin zamjenik Zboril pokušali su, prije svega upečatljivom komunikacijom, odgovoriti na izazove protukandidata, osobito HDZ-ova kandidata. Njezina borbenost možda je za dio javnosti bila iznenađenje, ali je u kampanji pokazala i određenu problemsku kompetentnost te potvrdila sposobnost političkog vođenja koju joj dio novogradiške javnosti pripisuje i iz ranijeg razdoblja.

Demantirala je povezanost s bivšim gradonačelnikom Vinkom Grgićem te istaknula da je spremna raditi za sve građane dosljedno, odlučno, principijelno i pošteno.

„Ako želite bilo kakvu Novu Gradišku, izaberite bilo koga. Želite li jaku, snažnu, naprednu Novu Gradišku, izaberite mene“, poručila je Vlaović putem medija Novogradiščanima.

Njezin glavni suparnik Bruno Bušić nije se dao izgurati u treći plan. Dio javnosti smatra ga favoritom, a njegova kampanja imala je sasvim drugačiju strategiju – konkretniju programsku orijentaciju i snažno ukazivanje na propuste dosadašnje vlasti. To je posebno artikulirao njegov zamjenik Ivan Sertić.

Bušić u svojim istupima nije koristio jezik političke birokracije. Nastupao je prije kao građanin koji smatra da je važno da Nova Gradiška, bez laži i manipulacija, krene prema boljoj i vedrijoj budućnosti. Nije pritom posebno potencirao razlike između kandidata, ali je ustrajao na potrebi društvenih promjena.

I upravo je tu jedna od zanimljivijih točaka ove kampanje. U utrku su ušla dva kandidata koji su politički stasali unutar iste platforme i uz bivšeg gradonačelnika Vinka Grgića. Zbog toga je između Vidošića i Vlaović bilo teško uočiti neke suštinske političke razlike, bez obzira na različite načine komunikacije.

Po svemu sudeći, izbornog pobjednika 6. rujna mogle bi odlučiti upravo osobine ličnosti koje su došle do izražaja u neposrednoj i medijskoj komunikaciji. Vidošića i Vlaović nisu obilježili međusobni napadi. Njihove kampanje bile su prije svega usmjerene na promicanje vlastitog imidža. Hoće li se takva strategija pokazati dobrodošlom ili riskantnom, pokazat će izborni rezultat.

Za razliku od njih, Bušić je pokušao razjasniti okolnosti zbog kojih ponovno izlazimo na izvanredne izbore. Nije koristio toliku personalizaciju politike, očito računajući da će građani koji izađu na birališta procijeniti njegove političke i osobne kvalitete, ali i gospodarske sposobnosti njegova zamjenika Sertića.

U okolnostima ekonomske i društvene krize ostaje pitanje tko je najbolje iskoristio komunikacijske slabosti svojih protukandidata. Odgovor ćemo dobiti već sljedeće nedjelje.

U ovoj kampanji često smo slušali poruke koje običnom građaninu nisu uvijek bile lako razumljive. Govorilo se o promjenama, novom početku, budućnosti, iskustvu i liderskim sposobnostima. Pokušaji njihove personifikacije nekada su djelovali uvjerljivo, a nekada prilično nemušto i opterećeno manjkom stvarne političke karizme.

HDZ, odnosno Bušić i Sertić, znalački su osmislili program, dok su u javnosti nastojali izgraditi sliku konkretnih i modernih konzervativaca. Hoće li takva kombinacija programa i političke personifikacije znatnom dijelu javnosti biti dovoljna, ostaje vidjeti.

Jer kroz ovu relativno kratku kampanju kandidati su nastojali pokazati svoju autentičnost, manire i snagu karaktera. Bilo je tu i obilježja populizma. Međutim, neki su, moram to reći, zanemarili osobine koje odgovaraju političkom, ali i kulturnom senzibilitetu mnogih naših sugrađana marljivost, snalažljivost, toleranciju prema različitim mišljenjima, brigu za običnog čovjeka i emocionalnu vezanost za Novu Gradišku.

Svatko je pokušao istaknuti vlastitu mjerodavnost za dužnost gradonačelnika i snagu karaktera. Vidošić i Vlaović naglašavali su političku karijeru koju su stvarali u sjeni Vinka Grgića.

A Grgić je, dopustite da to konstatiram, građanima ovoga grada nanio štetu činjenicom da danas ponovno imamo druge izvanredne izbore. O optužnicama i sukobu interesa ovom prilikom ne želim.

O njihovu političkom habitusu svoj će sud, međutim, donijeti građani.

Ostaje i pitanje tko će na kraju biti gubitnik u igri funkcioniranja klijentelizma za koju su neki dugo vjerovali da predstavlja nemali politički kapital.

U odnosu na upravljačke sposobnosti dviju nezavisnih lista iz istog političkog bazena i HDZ-a, kao i na pitanje koga građani vide kao važnog nositelja izvršne vlasti, odlučit će birači ovoga grada. Osobno, međutim, ne vjerujem da će se konačan odgovor dogoditi već u prvom krugu.

Po mom skromnom mišljenju, nemamo ništa od praznih obećanja ljubazno čovjekolikih božanstava koja nam umiljato govore da će očuvati tradicionalne vrijednosti hrvatskog društva, mladima omogućiti budućnost u kojoj caruju znanje i dobar standard, a umirovljenicima osigurati božićnice i uskrsnice, dok istodobno zanemaruju specifičnosti gradskog proračuna.

Nemamo ništa niti od same personalizacije politike, poglavito od promicanja percepcije nečijeg političkog iskustva i navodnog dokazanog liderskog kapaciteta.

Nama ne treba još jedno političko nadmetanje u rječitosti. Građanima treba konkretan program.

Svi smo svjesni da je u ovom gradu eskalirala korupcija i nepotizam, uvjetovani načinom vladanja jednog čovjeka. Gradonačelnik bi zato trebao i morao biti prvi među jednakima.

Bilo kako bilo, svatko od trojice kandidata imao je svoju dizajniranu kampanju, s više ili manje retuširanim političkim likom.

Sve u svemu, bit će tijesno.

A ja bih se ipak usudila poručiti ono što smatram najvažnijim – nama treba netko tko će raditi kao pčela, tko će imati jasnu viziju i sposobnost rješavanja konkretnih problema grada koji je, htjeli mi to priznati ili ne, već predugo u „banani“.

Jer bolje prepoznate kandidatske preferencije na ovim izborima za gradonačelnika Nove Gradiške mogu pridonijeti boljem osvjetljavanju fenomena grada-slučaja koji je već predugo skriven u polumraku političke zbilje.

Zlata Pazman-Petrić