Ljudi koji biraju korumpirane političare nisu žrtve, nego sudionici, izjavio je George Orwell.

Kako je rekao George Bernard Shaw, u demokraciji nekompetentni biraju korumpirane. Henrik Ibsen pitao se tko prevladava među biračima inteligentni ljudi ili budale. Kada pogledamo izborni rezultat u Novoj Gradiški, možemo izvući vlastite zaključke o političkim preferencijama njezinih građana.

U većini zemalja na izborima sudjeluje manje od 50 posto birača. Kada među njima prepoznate iracionalne, obmanute, nedobronamjerne i one podložne ucjenama, demokracija doista može djelovati besmisleno.

Postavlja se pitanje može li se popraviti sustav koji pogoduje korupciji i strukturnom klijentelizmu, sve u ime takozvanog manjeg zla. Prisjetimo se cinične misli filozofa Guya Deborda: „Kad bi izbori zaista mogli nešto suštinski promijeniti, odavno bi bili zabranjeni.“

U Hrvatskoj je za radno mjesto čistačice potrebna potvrda da se protiv osobe ne vodi kazneni postupak, dok za kandidata za gradonačelnika takva potvrda nije nužna. Kome se time pogoduje? Jesmo li dakle jednaki pred zakonom?

Što se, dakle, čeka s izmjenama zakona i reformom pravosuđa, u kojem pojedini sudski postupci traju šest ili sedam godina?

Na početku hrvatske demokracije često se ponavljala teza da je mali odaziv birača znak uređene države i razvijene demokracije. U tome ima određene logike. U zemljama u kojima sustav funkcionira, građani su uglavnom manje zainteresirani za politiku. Dok javne službe rade, sudovi funkcioniraju, vlakovi voze na vrijeme, a liječnik je dostupan, ljudi se radije bave svojim životima, obitelji i planovima za vikend ili godišnji odmor. No, je li to slučaj i kod nas?

Sokrat je poznat po izreci: „Znam da ništa ne znam.“ Zbog svojega učenja bio je optužen da kvari atensku mladež te je osuđen na smrt. Kaznu je prihvatio dragovoljno, iz poštovanja prema zakonima svoje države.

Od Sokratova vremena do danas mnogi lopovi i prevaranti žele obnašati važne funkcije, a demokracija im to često omogućuje. Kada takvi ljudi demokratskim putem preuzmu vlast, može nastati gora tiranija od one koja postoji u monarhiji ili oligarhiji.

Zvuči li vam sve ovo poznato? Prepoznajete li, kao i ja, da živimo okolnosti koje podsjećaju na ta davno izrečena upozorenja? Demokracija, u svojem izvitoperenom obliku, kakvu danas imamo, često na vlast dovodi najgore među nama. Upravo zbog takvih mehanizama odlučivanja i biranja sama demokracija postaje ugrožena i trajno kompromitirana.

To promatram već duže vrijeme, kako u Hrvatskoj tako i na globalnoj razini. Demokracija je postala karikatura same sebe. U duhu Sokratovih upozorenja izdvojila bih tri pojave koje bi zapadnoj civilizaciji dugoročno mogle doći glave:

• demokracija bez odgovornosti

• pogrešno shvaćena ljudska prava

• politička nekorektnost kao zamjena za argumentiranu raspravu

Svakim činom nekažnjavanja kriminala pokazujemo duboku društvenu bolest. Osobe koje sebe doživljavaju gotovo faraonski važnima, uz nezajažljivi narcizam često pokazuju i druge „vrline“ – lažljivost, pohlepu i primitivizam.

Kriteriji su nam pali toliko nisko da se od političara traži, a često i dobiva, vrlo malo. Tako se borba za plijen nastavlja. Još, još i još.

Nakon jučerašnjih izvanrednih izbora u Novoj Gradiški, do kojih je došlo nakon što je Vinko Grgić ponovno uhićen temeljem različitih optužbi te iz pritvora drugi put podnio ostavku, a zatim se ponovno kandidirao za gradonačelnika, nameće se zaključak: pametnome dosta. Pitanje je samo koliko je takvih u Novoj Gradiški još ostalo.

Na ovako trulom tlu demokracija teško može uspjeti.

Za kraj, prisjetimo se misli koja se često pripisuje Benjaminu Franklinu: „Demokracija je kada vukovi i janje glasaju o tome što će biti za ručak.“ ZPP