Zdravstveni djelatnici s područja Požeške biskupije hodočastili su 30. svibnja u Voćin.
Na hodočašću su sudjelovali članovi podružnica Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva i
Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji, djelatnici
Specijalne bolnice za psihijatriju i palijativnu skrb Sv. Rafael na Strmcu te drugi zdravstveni
djelatnici i zaposlenici u zdravstvu.

Program je započeo ulaznom procesijom od hodočasničkog križa prema bazilici, gdje
su hodočasnici pjesmom i molitvom pozdravili Gospu Voćinsku. Potom je u župnoj
pastoralnoj dvorani nagovor održao Tomislav Varela, upravitelj Župe bl. Ivana Merza u
Slatini, na temu „Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je“ (Iv 11,3).

Govoreći o evanđeoskom izvješću o Lazarovoj bolesti, Varela je istaknuo kako bolest
nije znak Božje odsutnosti, nego trenutak u kojem čovjek ostaje ljubljeno Božje dijete.
Naglasio je da zdravstveni djelatnici svakodnevno susreću ljude koje Bog ljubi te da pacijent
nikada ne smije postati samo dijagnoza ili broj nego osoba sa svojim dostojanstvom,
strahovima i nadama. Podsjetio je kako suvremena medicina, uza sva tehnološka dostignuća,
ne može zamijeniti ljudsku blizinu, suosjećanje i toplu riječ. Istaknuo je da bolesnici često
najviše pamte pogled razumijevanja, strpljenje i osjećaj da nisu sami. Govoreći o veličini
medicinskog poziva, rekao je kako zdravstveni djelatnici nisu samo izvršitelji posla, nego
služitelji čovjeku u njegovoj najvećoj ranjivosti. Posebno je upozorio na umor i opterećenja
kojima su izloženi djelatnici u zdravstvu te ih ohrabrio da u svome radu uvijek čuvaju
ljudskost i svijest da i onda kada ne mogu izliječiti, mogu pomoći čovjeku da ne trpi sam.
Zaključio je kako zdravstveni djelatnici svojim služenjem postaju svjedoci nade i Božje
blizine te zazvao zagovor Gospe Voćinske da ih prati u njihovu plemenitom pozivu.

Hodočasnici su potom u bazilici molili krunicu i imali prigodu za sakrament
pomirenja. Središnji dio hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio upravitelj
Pastoralnog centra Požeške biskupije Robert Kupčak u zajedništvu s bolničkim
dušobrižnicima i duhovnicima katoličkih udruga medicinskih sestara i liječnika. Uz
središnjicu i podružnice Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj
biskupiji na čelu s predsjednicom Udruge Kristinom Budim te podružnice Hrvatskog
katoličkog liječničkog društva s područja Biskupije, u slavlju su sudjelovali nacionalni
predstavnici Hrvatskog katoličkog liječničkog društva s potpredsjednikom dr. Petrom
Bilićem.

Na početku slavlja predvoditelj Kupčak prenio je pozdrave požeškog biskupa Ive
Martinovića te pozvao hodočasnike da sve svoje životne terete, brige i radosti prikažu u svetoj
misi i povjere ih zagovoru Gospe Voćinske. Podsjetio je i na liturgiju ljetnih kvatri „za
posvećenje ljudskog rada“, istaknuvši kako svaki ljudski trud treba biti povjeren Gospodinu
jer „ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muči graditelj“..

U homiliji je predvoditelj Kupčak istaknuo kako zdravstveni djelatnici svakodnevno
susreću ljudsku krhkost, bol, strah i nemoć te upravo zato njihov poziv nadilazi granice
običnog zanimanja. Osvrćući se na riječi svetoga Pavla o radu i odgovornosti, naglasio je da
čovjek svoje darove ostvaruje služeći drugima, a zdravstveni djelatnici to čine onda kada
prate čovjeka u njegovim najtežim trenutcima. Kazao je kako bolesnik ne traži samo lijek,
nego i blizinu, razumijevanje i nadu te da upravo zato zdravstveni djelatnik može biti znak
Božje prisutnosti.

Govoreći o izazovima zdravstvenoga sustava, upravitelj Pastoralnog centra Kupčak je
podsjetio na umor, pritiske i emocionalna opterećenja kojima su liječnici, medicinske sestre i
drugo osoblje svakodnevno izloženi. Istaknuo je kako suvremena medicina može mnogo, ali
da postoje granice ljudske moći pred kojima čovjek otkriva potrebu za vjerom, smislom i
pouzdanjem u Boga. Osvrnuvši se na evanđelje o talentima, naglasio je kako Bog od svakoga
traži vjernost darovima koji su mu povjereni, a ne uspoređivanje s drugima. Posebno je
upozorio na opasnost da čovjek zbog straha i iscrpljenosti izgubi toplinu srca, pri čemu
medicina postaje tek tehnika bez ljudskosti. Govoreći o Blaženoj Djevici Mariji, predvoditelj
Kupčak je istaknuo kako je Marija primjer vjernosti i blizine u patnji te da zdravstveni
djelatnici, premda često ne mogu ukloniti križ, mogu ostati uz čovjeka koji ga nosi. Posebno
je naglasio važnost psihijatrijske i palijativne skrbi u kojima prisutnost, suosjećanje i
dostojanstvo bolesnika imaju neprocjenjivu vrijednost. Zaključio je kako je poslanje
zdravstvenih djelatnika veliko kršćansko svjedočanstvo da svaki ljudski život, od začeća do
prirodne smrti, ima neotuđivo dostojanstvo.

Pri svršetku euharistijskog slavlja predvoditelj Kupčak je nakon molitve anđeoskog
pozdravljenja sve prisutne povjerio Gospi Voćinskoj te zahvalio zdravstvenim djelatnicima za
njihovo nesebično služenje bolesnima i patnicima. Posebno je zahvalio medicinskim sestrama
koje su sudjelovale u organizaciji zdravstvene skrbi tijekom Susreta hrvatske katoličke
mladeži u Požegi, kao i rektoru svetišta Ivanu Ereizu, bolničkim dušobrižnicima i
duhovnicima udruga. Nakon euharistijskog slavlja za hodočasnike je priređen zajednički
domjenak u voćinskom Domu udruga.

Izvor:

Marijan Pavelić

Požeška Biskupija