Dugo se smatralo da politika „štapa i mrkve“ ima pozitivan utjecaj na ispunjavanje kriterija neophodnih kako bi odabrani i podobni dobro živjeli. Bar je tako bilo u Novoj Gradiški.

Međutim, posljednjih dana pokazuje se da takva politika može prouzročiti suprotan domino-efekt kada se objave podaci o tome koliko je kome novca dodijeljeno iz proračuna. Tada se obično postavlja pitanje uspješnosti tih i takvih.

Eto, primjerice, ja sam jako „neuspješan“ novinar – niti znam pisati niti znam naplatiti svoj rad, jer iz gradskog proračuna u proteklim godinama nisam dobila ni centa, za razliku, recimo, od MEDIA IN-a, koji je svoje poslovanje s Gradom unovčio s 30.000 eura. Ovu temu neću previše širiti jer su se neki duhovi u gradu već uznemirili.

Međutim, moram napomenuti da ovaj mehanizam nije u potpunosti adekvatan jer se, po meni, sredstva za medije u gradu trebaju ravnopravno dijeliti, a ne prema kriteriju podobnosti. Pokazalo se da je to ključna prepreka demokraciji te da ne samo da ne prevladava štetne obrasce upravljanja, već i zlonamjerno doprinosi njihovu učvršćivanju.

Vrijeme je da stvari nazovemo pravim imenom. Svi mediji koji rade u Novoj Gradiški trebali bi sjesti za isti stol i ljudski porazgovarati.

Sinoć sam gledala video-uradak kolege Bernyja, koji je ukazao na neke nepravilnosti iz svojega kuta gledanja. Jako me ražalostilo što smatra da se po portalima piše samo pred izbore. Dragi moj kolega Berny, ja i ovaj moj mali radio prkos (namjerno pišem malim slovom) pišemo o razno-raznim nepravilnostima tijekom cijele godine jer je to jedini ispravan način novinarskog rada. Također, sugeriram malo više dijaloga među nama koji „jedemo ovaj kruh sa sedam kora“.

Dok se građanima remen steže do te mjere da više ne mogu ni disati, gradski čelnici i dalje šakom i kapom troše na vlastiti luksuz. Osobno pratim situaciju i cijenim sve autore koji se u svojim člancima pozivaju na navode i brojke koje upozoravaju na potrebu racionalizacije pri trošenju sredstava.

Zbunila me i cifra od 180.000 eura za intelektualne usluge naše Turističke zajednice, ali tko sam ja da bi se netko osvrtao na moja promišljanja. Analizirala sam i dnevni red sjednice Gradskog vijeća zakazane za 11. ožujka, pa me doslovce šokirala treća točka dnevnog reda – odluka o povećanju koeficijenata tehničke vlasti u Novoj Gradiški, onih istih koji su bili prvi i glavni suradnici Vinka Grgića.

Mogu samo reći – žalosti naša! Predizborna kampanja najočitiji je primjer demonstracije moći političkih stranaka, ali i potpune promašenosti našeg političkog sustava, u kojem ogromni novci ostaju u džepovima velikih političkih igrača, umjesto da se iskoriste za druge, mnogo potrebnije svrhe.

Kada ćemo otvoreno progovoriti o sadržaju i problemima Grada te zanemariti taj moćni trenutni politički elitizam koji želi izbrisati sve koji govore istinu i koje ne može kupiti?

Ukratko, odnos prema svakom pokušaju promjena jasno pokazuje da sit gladnome ne vjeruje – političari na vlasti su siti, a narod koji ih hrani gladan. Ako već ne znaju pronaći način da nahrane gladan narod, mogu barem pokazati mjeru u ophođenju s tim narodom i iskazati određenu dozu poštovanja prema onima koji ih hrane, umjesto da nas omalovažavaju i podsmjehuju nam se.

Zlata Pazman Petrić