Kratka poveznica na neke aktualnosti i na ostavku Vinka Grgića, kao i na komentare onih građana koji, iz osobnih interesa, silno žele da se Vinko Grgić ponovno kandidira na izborima koji nam slijede za tri mjeseca. Samo telegrafski neke činjenice koje će pametni povezati; oni drugi neće niti shvatiti što sam napisala.

• Prva stvar: Presuda Berislavu Šipušu, bivšem ministru kulture:
https://www.index.hr/.../maestra-koji-je-bio.../2763737.aspx

U obrazloženju presude stoji:
„Svojim ponašanjem optuženik nije osramotio samo Republiku Hrvatsku, Vladu i Ministarstvo kulture, već i sebe kao priznatog i poznatog djelatnika kojem je povjerena visoka i časna ministarska dužnost. On je visokoobrazovana osoba pa vijeće nije vjerovalo dijelu njegove obrane u kojoj je tvrdio da nešto nije znao ili da na nešto nije bio upozoren. Bio je ministar i od njega se očekivalo da časno, odgovorno i pošteno djeluje, a ne da oštećuje državni proračun za privatne svrhe.“

A sada riječ „ministar“ u tekstu zamijenite riječju „gradonačelnik“.

• Druga stvar: Tekst objavljen u Nacionalu vezan uz priznanje dva osumnjičenika:
https://www.nacional.hr/neocekivana-nagodba-priznali-i.../

Autor teksta navodi da je „Lucić za potrebe realizacije te investicije angažirao tvrtku Entazis Vinka Grgića, inače po struci arhitekta, za izradu arhitektonskog projekta, troškovnika građevinsko-obrtničkih radova i druge potrebne dokumentacije za realizaciju investicije na tom zemljištu. Tu je uslugu platio 6 eura po četvornom metru za projektiranje hale površine 11 tisuća m² – 30.800 pa potom 31.400 eura.“

Autor teksta je Berislav Jelinić, kredibilan i ugledan novinar pa se može smatrati da je ova citirana rečenica točna jer dolazi iz vjerodostojnog izvora.

• Treća stvar: Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa donijelo je mišljenje (broj: 711-I-187-M-3) da „Vinko Grgić, gradonačelnik Grada Nove Gradiške, pored profesionalnog obnašanja dužnosti može obavljati poslove projektanta suradnika u trgovačkom društvu Entazis d.o.o. na volonterskoj osnovi ako obavljanje navedenih poslova nije protivno odredbama posebnih propisa kojima je uređeno obavljanje arhitektonske djelatnosti i članstvo u Komori arhitekata.“

Link na mišljenje:
https://www.sukobinteresa.hr/.../vinko-grgic-m-3-23...

Članak o tome objavljen je i na Plusportalu:
https://plusportal.hr/.../smije-li-gradonacelnik-natrag-u...

U obrazloženju mišljenja navodi se da može „sudjelovati u izradi arhitektonskih rješenja u tvrtki Entazis d.o.o. kao projektant suradnik bez ikakvih naknada, dakle na volonterskoj osnovi, pod pretpostavkom da ne radi ni s jednim poslovnim ili privatnim subjektom koji bi bio povezan s Gradom Novom Gradiškom“.

Kao poveznica na prvu stvar – naš gradonačelnik je (kao i ministar Šipuš) visokoobrazovana osoba pa se postavlja pitanje možemo li vjerovati u tvrdnje da „nešto nije znao ili da na nešto nije bio upozoren“.

Zatim, ostaje za protumačiti je li tvrtka BD Productions, koju zastupa Andrej Lucić i koja se javila na natječaj te potom 21. listopada 2022. godine potpisala s gradskim vlastima ugovor o kupnji predmetnog zemljišta u gospodarskoj zoni po cijeni od 700.000 kuna, dopustivši prodavatelju (Gradu Nova Gradiška) upis zaloga u svoju korist na budućim nekretninama u iznosu od 671.856 kuna, u povezanom poslovnom odnosu s Gradom Nova Gradiška.

Zatim imamo jednu stariju arhivsku vijest:
https://www.novagra.hr/grad-rijesio-veliki-problem-fi-ma.../

U njoj se navodi da je FI-MA preuzela Drvnu industriju Nova Gradiška. Je li to povezan poslovni odnos s Gradom Nova Gradiška, jer se ista tvrtka spominje i kod preuzimanja sporne nekretnine u gospodarskoj zoni?

I ono što još nikad nismo doznali – kakav je epilog pozajmice koju je kroz određeni period netko nekome trebao vratiti, a riječ je o svoti „koju je Grad preko Industrijskog parka u iznosu od 2,5 milijuna kuna dao DING-u“.

Ali ovo je jako bogat grad – ima se i može se trgovati.

Što se tiče optužnice Vinka Grgića za malverzacije s europskim novcem i novih problema sa zakonom, i to ću elaborirati nekom drugom prigodom – tek toliko da nerviram one iz novogradiške hobotnice koji će me kritizirati s lažnih profila.

I samo još jedna privatna poruka jednoj dragoj gospođi koju sam svojevremeno upozorila na sve ovo o čemu pišem, jer sam vjerovala da je mudra i da će shvatiti o čemu govorim. No njezin odgovor tada (prije godinu dana) bio je, citiram:
„Neka institucije rade svoj posao.“

Mislim da će se danas prisjetiti tog našeg susreta iz gradskog parka, a možda će baš ona, kao netko tko je usavršio umjetnost zabave Velikom vođi, pripremiti i svečani doček (prigodom izlaska iz istražnog zatvora) u gradu uz go-go plesačice i pleh-glazbu.

Umjesto zaključka, moj komentar na dnevnu politiku.

Nemali je broj političara koji su ukaljali svoj obraz radi osobnih interesa. Nakon funkcija i grijanja fotelja ušli su na popis onih kojih se javnost samo prisjeća. Svi smo svjesni da je politika vrlo unosan posao. To se vidi iz materijalnog stanja i standarda političara na svim razinama. Nepotizam cvjeta. Nije ih briga kako narod živi. Mnogi su se bavili nekim čudnim, uzaludnim poslovima.

A posao političara trebao bi biti osigurati bolji život svakog građanina Lijepe naše. To bi, ponavljam, zapravo trebao biti posao SVAKOG političara. Tko to radi? Pitanje je sada.

Tek toliko da ne mislite kako razmišljam samo o Vinku Grgiću, koji je na hrvatskoj političkoj sceni potrošio svojih pet minuta — analiziram ja svakog političara i njegov životni i radni put.

E da… ljudi su čudne biljke.

Zlata Pazman Petrić