Iće, piće i proračun: tanka je linija između štednje i rastrošnosti
Ako se kao kriterij uzme postotak gradskog proračuna utrošen na reprezentaciju, dakle na ručkove, “iće i piće”, poklone i slično, što osobito iritira prosječnog poreznog obveznika, gradonačelnik VINKO GRGIĆ apsolutni je rekorder u trošenju. I to unatoč tome što je uvjeravao oporbu i građane da je grad među štedljivijima kad je riječ o reprezentaciji.
Skroman čovjek, nema što.
Analizirali smo podatke i brojke pa ćete i sami vidjeti da tu nešto ne štima s tvrdnjama koje je iznosio. Dala sam si truda i detaljno pregledala sve izvode s datumima plaćanja. U nastavku donosim pregled isplata s pozicije reprezentacije za samo nekoliko karakterističnih poslovnih subjekata. Mogu objaviti i sve, jer sam istražila sve brojčane pokazatelje, ali mislim da je i ovo dovoljno da steknete jasnu sliku:
-
Pansion „Slavonski biser“ – 35.463,83 EUR
-
Ari-agro d.o.o. (Restoran „Dukat“) – 23.046,42 EUR
-
Hotel „Kralj Tomislav“ – 12.945,42 EUR
-
Pansion „AS“ – 9.863,00 EUR
-
Restoran „Turist“ – 5.285,38 EUR
-
Buffet „Marija“ – 2.298,95 EUR
-
Buffet „Panorama“ – 2.357,20 EUR
-
„Slavonski dućan“ – 38.307,92 EUR
Ukupno: 129.568,12 EUR
Stvarno se skromno častilo. Štedljiv je taj naš gradonačelnik, nema što.
Dopustit ću si konstataciju da smo neslavni rekorderi u trošenju javnog novca na “iće i piće” u siromašnom gradu.
„Uvijek želimo biti transparentni i ništa ne skrivamo. Svaki potrošeni cent bilježimo i tako ćemo i nastaviti.” To je rečenica koju smo često mogli čuti.
Da ne bi bilo zabune, Turistička zajednica grada sa svog je računa plaćala koncerte vezane uz gostovanja pjevača i NG ljeto, a sve ovo što sam navela odnosi se isključivo na stavku reprezentacije našeg gradonačelnika. O troškovima vezanim uz boravak naše delegacije u Beogradu pisat ću drugom prilikom.
Da put kojim je išao i još ide, gradonačelnik, zarobljen u aferama, zabludama i osobnim dramama, nije dobar put, podrazumijeva se. No mene čude iskompleksirani roditelji koji su u toj priči podržali svoju mladu i naivnu djecu (fakultetski obrazovanu) koja su iskreno vjerovala da će se uz ovog čovjeka politički etablirati. To me doista šokira.
Nakon samo ovih brojki koje “ferceraju”, da mene netko pita, sve bih to po jasnom i preciznom modelu u Hrvatskoj pomela čvrstom metlom, smjestila na Goli otok pa neka tamo, u zatvorskim barakama, do mile volje vode gradsku politiku koja, uz ostalo, donosi i odluke vezane uz prodaju dječjeg igrališta i slično. Svaka čast!
U nizu afera koje su “pukle” u Hrvatskoj, Nova Gradiška je, zahvaljujući Vinku Grgiću, koji je opet nakratko završio u istražnom zatvoru, svakako pri vrhu. No valja nam ustrajati i biti uz našeg poznatog “istinoljubca” kojemu stalno netko nešto podmeće, a on mora dokazivati da nije kriv.
Bilo kako bilo, ova naša politička zvijezda, sjaja koji je, barem meni, dobrano potamnio, uživa i naklonost jednog našeg velikog uglednika, pa će, po svemu sudeći, nakon istražnog zatvora ponovno sjesti u gradonačelničku fotelju, sve dok se ne donese pravomoćna presuda. A do tada ima otvorene ruke da radi to što radi.
„Jer, nitko nije kriv dok mu se krivnja ne dokaže.”
O moralno upitnim nastupima, prijekoj i svadljivoj naravi te ulozi lokalnog “šerifa” neću. Čovjek koji je radio sve kako bi se prikazao kao političar nove generacije pokazao nam je svoje pravo lice. I zato mu, čini se, nisu potrebni umni i samostalni ljudi, nego ponizne sluge i klimoglavci kupljeni za “siću”.
Dragi moji Novogradiščani, red vam je i dalje mudro šutjeti i zatvarati oči. A kad dođu izbori, poslužite se mantrom onog našeg sugrađanina koji je rekao: “Krao je, ali je i nama dao.” ZPP
