Što to novinari rade, koja je njihova svrha u svijetu, postoji li savršen i pristojan novinarski honorar – pitanja su koja si promućuran čitatelj treba, uz ostalo, postaviti pri prvom susretu s tekstom koji je netko napisao.

Istinitost je temelj novinarstva i nijedno načelo nije tako jednostrano prihvaćeno kao istina. Stoga ju je veoma jednostavno objasniti – novinar uvijek mora iznositi samo istinite informacije. Točnost se pak odnosi na ispravno iznošenje informacija. Iako svatko može pogriješiti, novinar mora stalno biti na oprezu da točno napiše svako ime i prezime, da točno iznosi informacije i brojeve te da ne pogriješi u pisanju i računanju. Uravnoteženost se postiže dobivanjem informacija iz više izvora kada je to potrebno, a ne samo iz jednog, te je to načelo usko vezano uz poštenje. Nepristranost pak znači da se novinar ne smije svrstavati ni na jednu od strana o kojima piše. I zato ja ni s kim ne ispijam kave i ne družim se privatno!

Dakle, važno je znati koji su pouzdani medijski izvori i gdje pronaći kvalitetne novinarske priloge. Ovih dana čitam u jednoj tiskovini, citiram: „Kako je Uskok priveo Vinka Grgića zbog sumnje na reketarenje lokalnog vlasnika kafića, a Grgić će u svojoj obrani pokušati dokazati da se našao na udaru lokalnih dilera.“ Zanimljiva konstatacija uglednog medija koji je na gradskom proračunu i koji je od Vinka Grgića dobivao pozamašne svote novca za svoje uratke.

Kao što sam upravo spomenula, istinitost je temelj novinarstva, a stručnjaci čak zaključuju kako istinita – za neke – i nije vijest. Što je, dakle, lažna vijest, odnosno fake news, pojam koji se posljednjih godina toliko često koristi u javnom prostoru?

Definicija kaže da je riječ o netočnom i neistinitom izvještavanju, ali ne uslijed slučajne pogreške, već namjerno (zbog osobnog profita), s ciljem širenja dezinformacija. Na kraju krajeva, ako je netko od nekoga imao veliku financijsku korist (27 tisuća eura) i nemilosrdno trošio proračunski novac ovoga grada, može li se takvom pisanju uopće vjerovati? Vi prosudite sami.

A ja, koja nisam dobila ni jednog centa iz gradskog proračuna za svoj rad, na koji su mnogi samo odmahivali rukom, mogu svakome pogledati u oči. I, što je još važnije, ne pripadam ni jednom klanu.

Dopustite mi još jednu opasku vezanu uz tekst autora kojeg sam citirala: „Kako je Uskok priveo Vinka Grgića zbog sumnje na reketarenje lokalnog vlasnika kafića, a Grgić će u svojoj obrani pokušati dokazati da se našao na udaru lokalnih dilera.“ Naglasak je na riječima „POKUŠATI DOKAZATI“ – sve je tim dvjema riječima rekao!

Bilo kako bilo, svjesna sam činjenice da će nakon istražnog zatvora Vinko Grgić ponovno zasjesti u gradonačelničku fotelju sve dok presuda za prvi slučaj ne bude pravomoćna i dok ne ode na odsluženje zaslužene zatvorske kazne. To su ti naši zakoni koji su na štetu poštenih ljudi, a pisani u korist korumpiranih političara.

I sada, na kraju, pitanje za sve vas: jesam li ja zaslužila možda kakvo priznanje od grada za sve godine upornog i prkosnog rada i pisanja? Što vi mislite?

Zlata Pazman Petrić