Pretpostavljam da prijepor o lažnim i pravim braniteljima ne proizlazi iz tradicionalne opreke između borbenih i pozadinskih postrojbi koja postoji u svim vojskama. Borba na liniji fronte nešto je potpuno drugačije od kuhanja kave u stožeru ili brojanja čizama u skladištu, ali rat se ne može voditi bez zapovjedništva i logistike, kao niti bez nekih novinara koji su cijelo vrijeme Domovinskog rata radili i nisu tražili za sebe nikakve privilegije!

Država ima suvereno pravo odrediti tko jest i tko nije branitelj, a branitelji su, usput rečeno, one osobe koje su sudjelovale u – citiram izraz iz članka 2. stavka 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji – „obrani suvereniteta Republike Hrvatske“. Nema ničeg neobičnog u tome da država drži da ponajbolje zna tko jest, a tko nije sudjelovao u obrani njenog suvereniteta.

Lažnih branitelja očito po zakonu – nema (!?), tim prije jer statuse hrvatskih branitelja imaju i ljudi koji su bili u Hrvatskoj vojsci ili MUP-u. Imaju i oni koji su nekoliko dana bili u narodnoj obrani i čuvali stražu u svom kvartu, a onda otišli na fakultet, ali im je netko potpisao bjanko lažirane papire tako da dobiju status hrvatskog branitelja. Blago nama.

Međutim, ti i takvi su (uglavnom), po meni, samo jadnici. Oni su se izborili za svoj status i uz pijano društvo se hvale kako su i oni branili i stvorili hrvatsku državu. (Ja za sebe držim da sam ipak u odnosu na te lažljivce junakinja i ne trebaju mi nikakva odličja.)

Da, dragi moj narode ima i onih koji su „sami sebi“ dodijeli priznanja, ali to je druga priča.

Kako javno razotkriti nekog lažnog branitelja, jer sve u ovoj državi prolazi mirno i bez sankcija, kao voda ispod mosta?

“Želim da hrvatski branitelji budu cvijet ove države i smatram da kada branitelji počiste ispred svog praga, onda imaju pravo čistiti i tuđe, odnosno tražiti što god hoće.” – rekao je pok. Fred Matić (Slobodna Dalmacija, 4. siječnja 2012.)

Što se od tog vremena do danas dogodilo?

Za nažalost za prerano umrlog Freda Matića jako puno. Umjesto u ropotarnici ni kriv ni dužan završio je u Europskom parlamentu kao zastupnik (koga, čega?).

Ima još jedna zanimljiva stvar ili bolje rečeno pitanje, o kojem se također ovdje šuti.

Nekako sam došla do zaključka da ljudi, s “dva svjedoka”, uvijek imaju prednost, a ne nedostaje im ni ptičjeg mlijeka jer ti i takvi koriste sve benefite i svoje političke adute.

Sad će netko reći da se za to nismo borili? Nismo, ali ni da velika većina tih ljudi koji su dali krv za hrvatsku Domovinu danas živi ispod svakog dostojanstva običnog čovjeka!

Pa, da ne dužim, hoće li ikad itko odgovoriti: ima li kod nas lažnih hrvatskih branitelja, zašto to pitanje ne smijemo javno postaviti najodgovornijima u ovoj državi?

Zašto te ljude nitko ne pita, gdje su vaši ratni putevi?

Ponoviti ću, stvarno bi bilo zanimljivo vidjeti „ratne puteve“ onih koji se sada busaju u prsa, a njihove svjedoke koji su im to omogućili neću uopće komentirati. Eh, žalosti naša. Je li u našoj sredini i to, uz ostalo, vojna tajna?

Dovoditi u pitanje zakonito i pošteno stečena prava nije samo nedemokratski, nego je i nehumano i ja to ne želim. Ali, konačno, dobro je znati da je netko od čitavog svog poduhvata - dva svjedoka i lažiranjem dokumentacije na nezakonit i nepošten način, koristeći svoju funkciju stekao i ovdje korist.

Ako pak netko smatra da je u provedbi došlo do kakve zloupotrebe u nekom konkretnom slučaju, ostaje mu da protiv 'lažnog' branitelja i svjedoka koji su mu to potpisali, ali i službenika koji su sudjelovali u postupku, podnese kaznenu prijavu krivotvorenja službene isprave, zlouporabe položaja i ovlasti te nesavjesnog rada u službi. To je jedini i pravno i demokratski dopustiv način osporavanja nečijeg braniteljskog statusa i ne spada u strastvene javne rasprave, nego u pravosudnu rutinu, pogotovo nakon što su nas najviši javni službenici svečano izvijestili da nitko nije nedodirljiv.

U dobroj vjeri i u skladu sa zakonom neki su se „zaigrali „ i stekli status branitelja, a biti će da im je sustav velikodušno pružio tu priliku. Političkoj eliti očigledno ništa nije svetinja.

Zloupotrebe su uvijek moguće i prevaranti su uvijek spremni na neku opačinu. Ponekad u tome uspijevaju, a katkad ipak ostaju neotkriveni.

To izaziva prezir kod pravih veterana i veliki je društveni problem i spada, poput svakog kaznenog djela, u nadležnost pravosuđa. Moje je da kao novinar i nadalje sve pratim i pišem baš kao što sam svoj posao radila dostojanstveno i pošteno i u vrijeme Domovinskog rata. Ali da završim onom dobro poznatom izrekom "Psi laju a karavane prolaze."

(Ima li onih koji će se usuditi lajkati na ovaj tekst?)

Zlata Pazman Petrić