Iako je među zbunjenima, izgubljenima i nesposobnima jedan naš lokalni političar oštra konkurencija za titulu najgoreg, svakim je danom sve jasnije i sve se češće ukazuje kao političar-slučaj koji je, ako ne najnesposobniji, svakako najopasniji i najzloćudniji član gradskog putujućeg cirkusa. Recimo, mene je posebno šokirao skandal s prodajom dječjeg igrališta u centru grada (a grad smo – prijatelj djece). To je samo jedna od opskurnih epizoda u nizu kontroverznih postupaka ovog opasnog i osvetoljubivog čovjeka.

Glavno obilježje njegova tekućeg mandata jest opsesivno nastojanje da lokalnu sredinu kojoj je na čelu pretvori u odgojnu palicu, u partijski pendrek, u službi discipliniranja nepodobnih i privođenja građanstva bogomdanom svjetonazoru i ideologiji njegove Partijske sile. Umjesto da svoje ovlasti koristi za razvoj lokalne sredine i zaštitu pravnog poretka, on se brutalnošću i represijom obrušava na sve one koji se usuđuju osporavati njegov rad.

Javnost posebno zabrinjavaju ustrajni i sramotni postupci kojima je na najgrublji način instrumentalizirao i privatizirao ovu našu sredinu u svoje osobne svrhe i probitke. Iako mu je demokratska legitimacija iznimno klimava, jer mu izborna baza polako okreće leđa, ovaj bahati i samodopadni čovjek ne libi se upotrijebiti sve što mu je na raspolaganju – kako za zaštitu svoje klike, tako i za zaštitu vlastitog lika i djela.

Svojim me ponašanjem podsjeća na zloglasnog piromana Nerona, koji je u ovoj mojoj izmišljenoj priči zaigrao i s Dubaijem, radeći na projektu igrališta. Tamo su, doduše, potrebna igrališta i stadioni. I tu „igri“ nije kraj. Tako on rado igra i šah, a kad izgubi – ne oklijeva razbiti šahovnicu. I to protivniku o glavu.

Brojni su i iznimno drski načini na koje trenutačna vlast zlorabi institute i institucije pravne države. U toj zloporabi gospodin iz moje priče, koji je – kako sam kaže – zgrnuo lovu radeći stadion za grad Dubai, svojom bahatošću i bezobrazlukom zauzima istaknuto mjesto. Sama priroda njegova bavljenja politikom zahtijeva odgovornost i brižljive procjene pri korištenju sredstava prisile, naročito u svjetlu poštivanja ljudskih prava. Nažalost, već je postalo uobičajeno da on svoju institucionalnu poziciju koristi upravo za kršenje tih prava, često pod lažnim opravdanjem da ih tobože štiti.

Sjetimo se samo njegova prije nekoliko godina neukusnog i ekscesnog „performansa“, kojim je silom želio postaviti provokativni ćirilični natpis usred našeg grada.
Nota bene: Zastrašujuće je da nakon ovakvog teksta ne morate strahovati da vam se ovaj čovjek neće osvetiti. Za razliku od običnog građanina, ovaj političar, koji se dokazao praveći igralište u Dubaiju, puno je ekspeditivniji. Na vratima vam se momentalno mogu pojaviti njegovi husari, koji će vam jasno dati do znanja da je šef ljut jer vi ne mislite lijepo o njemu. Zar je onda čudo što neki primjećuju da se, negdje usput, demokracija pogubila?

Ali svatko je nedužan dok se pravomoćnom sudskom presudom ne proglasi krivim. A sudske presude donose samo ljudi – a i njima možda treba lova iz Dubaija, koju će s njima rado podijeliti ovaj moj izmišljeni lik političara-poduzetnika.

Zlata Pazman Petrić