Jednom davno neki kažu da je to bilo 245. godine naše ere dječak po imenu Nicolas rođen je u dalekoj zemlji. Živio je u Patari ili u gradu Myra u zapadnoj Turskoj.

Nikola je bio sin bogatog trgovca. Bio je ljubazan dječak koji je imao sve što je mogao poželjeti. Ali njegovi prijatelji su uglavnom bili djeca siromašnih seljaka. Tako je Nicolas na svoj rođendan davao darove, umjesto da ih prima.

Jednom je, barem tako priča ide, čuo za siromašnog oca koji je trebao miraz za svoje tri kćeri. Nicolas je noću prošao pored njihove kuće i ubacio unutra torbicu punu zlatnika, pomažući tako ocu da isprati svoje kćeri u njihov dobar život.

Kada je Nikola bio mlad, dobio je dobro obrazovanje i putovao je u Palestinu i Egipat. Pristupio je Katoličkoj crkvi i postao najmlađi biskup u njezinoj povijesti. Sada se zvao Nikola i bio je biskup Mire.

Kao i mnogi drugi kršćani tog doba, bio je zatvoren zbog svojih uvjerenja dok je na vlasti bio rimski car Dioklecijan. No Nicolas je oslobođen kada je novi vladar, Konstantin Veliki, objavio da će kršćanska crkva biti službena religija.

Nakon što je Nicola umro, pokopan je u Demreu u Turskoj i tamo je sagrađena crkva njemu u spomen. Oko šest stotina godina kasnije, talijanski gusari ukrali su neke od njegovih kostiju i odnijeli ih u Bari u južnoj Italiji, užurbani lučki grad tijekom srednjeg vijeka. U žurbi su ostavili nekoliko kostiju koje su sada izložene u Muzeju Antalya u Turskoj.

Oko dvjesto godina nakon njegove smrti, rimski car sagradio je crkvu u čast svetog Nikole u Konstantinopolu, Grčka. Tijekom srednjeg vijeka priče o slavi svetog Nikole brzo su se proširile i sada su mu posvećene tisuće crkava. Samo u Engleskoj više od četiri stotine crkava posvećeno je Nikoli.

Do 17. stoljeća Dan svetog Nikole slavio se diljem Europe. Vjeruje se da je 6. prosinca ili rođendan svetog Nikole ili godišnjica njegove smrti. Danas je raširena tradicija da se djeci uz Nikolinje dijele darovi.

Još jedna zanimljivost o svetom Nikoli je i ulje s njegova groba iz Barija u Italiji. Iz njegova groba kaplje tekućina koje se skuplja svake godine i dijeli vjernicima. Već stotinama godina se ta tekućina skuplja, miješa sa svetom vodom i puni u male staklene bočice ukrašene ikonom sveca.

Vjeruje se da ulje ima ljekovitu moć, i postoje brojna svjedočanstva ozdravljenja po mazanju ovim uljem. Općenito se vjerovalo kroz stoljeća da je ova tekućina – opisana u prvim izvješćima kao ulje, ali je nedavno otkriveno da je voda – lijek za sve.

Kosti i proizvodnja ulja ostali su nepomućeno čudo sve do 1953., kada su restauratorski radovi u bazilici zahtijevali premještanje relikvija. Studiju je dopustio i vodio Luigi Martino, profesor ljudske anatomije na Sveučilištu u Bariju.

Relikvije su ostavljene na lanenoj plahti na kojoj se vidjelo da skuplja vlagu čak i dok se studija nastavljala. Po završetku izgradnje 1957. kosti su ponovno pokopane, gdje su nastavile vlažiti okolni prostor.

“Čudotvorno ulje” postalo je toliko poznato, jer su bočice bile odnesene u sve krajeve kršćanskog svijeta a čuda su se navodno događala i događaju se do danas.

A prigodno uz Svetog Nikolu sinoć je TZ grada pripremila posebno lijep ugođaj za djecu i odrasle. Danu grada u čast i čak dva koncerta onaj Gradske glazbe u Domu kulture i onaj na parku gdje su posjetitelje zabavljali Vatro, Keko i Šunka. 

Naravno prigodni sadržaji uz Božić se u organizaciji Tz nastavljaju. Za svakoga ponešto. zpp