U pripravi za svetkovinu Isusova Rođenja, u srijedu 4. prosinca 2024. u Požegi je
održana duhovna obnova za svećenike, redovnice i vjernike laike koji djeluju u središnjim
ustanovama Požeške biskupije.

Na početku programa nazočne je u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u
Požegi pozdravio generalni vikar i moderator Biskupskog ordinarijata Želimir Žuljević
istaknuvši kako je advent vrijeme duhovne budnosti kada se na osobit način pripremamo za
slavlje svetkovine Isusova rođenja. Nakon uvodne molitve svim sudionicima obnove obratio
se požeški biskup Ivo Martinović. Kazao je kako je važno u ovo vrijeme prije Božića
zaustaviti se pred Bogom i promisliti o svome životu. Zahvalio je Karlu Prpiću, svećeniku
Požeške biskupije i dugogodišnjem misionaru u biskupiji Ngaoundere u Kamerunu (Afrika)
što je prihvatio kao voditelj duhovne obnove pripraviti razmatranje i pokorničko bogoslužje te
podijeliti svoje iskustvo vjere proživljeno u misijama.

Započinjući prigodno razmatranje misionar Prpić se prisjetio svoga boravka u
bogosloviji i svjedočanstva tadašnjeg nadbiskupa Kuharića koji se uvijek iznova divio
otajstvu Božjeg utjelovljenja. Spominjući se nadalje blagdana i spomendana koje Crkva slavi
u vremenu došašća naglasio je kako su svi ti sveci – od sv. Barbare, sv. Franje Ksaverskog, sv.
Ambrozija i sv. Nikole pa sve do svetkovine Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije –
znak protivljenja i napetost između dobra i zla koje traje do ponovnog Kristova dolaska.
Podsjetivši nazočne kako se svi nalazimo u toj duhovnoj borbi potaknuo ih je da iskoriste
prigodu došašća i zamole Gospodina da ih po Duhu Svetom okrijepi. Svjestan različitih službi
sudionika duhovne obnove, misionar Prpić je zatim istaknuo važnost služenja. „Čovjekova
najveća vrijednost je u sposobnosti i opredjeljenju za služenje. Obavljanjem svakodnevnih
obveza koje ponekad zamagljuju pogled i naizgled zatupljuju, mi ostvarujemo svoje
dostojanstvo i činimo ono što je od velike važnosti u Božjim očima. Ljudske procjene su često
površne, i nisu objektivne“, ustvrdio je te podsjetio kako služenjem izgrađujemo sebe, svoje
obitelji, ali i Požešku biskupiju.

Kazao je zatim kako je svaka duhovna obnova poniranje u srce i savjest jer se život ne
upoznaje hodajući naprijed, nego gledajući unatrag. „Danas su nam jasnije posljedice odluka
koje smo prije donijeli. Danas s puno više mudrosti upoznajemo sebe i primjećujemo trenutke
iz prošlosti u kojima smo primili dobra, ali upoznajemo i sve one tamnije zakutke svoga uma i
srca. Čovjek je mješavina dobra i manje dobra“, poručio je voditelj obnove naglasivši kako je
i sv. Pavao svjedočio o toj duhovnoj borbi: „Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne
bih htio – to činim.“ Kazao je kako se čovjek od Adamova pada sve do svršetka mora nositi s
određenim postupcima i stanjima kojima ne može sam vladati. Potkrijepio je to i primjerom
sv. Ivana XXIII. koji je u svojoj starosti i kao papa slikovito sebe opisivao kao praznu vazu
koju Bog treba ispuniti cvijećem svojih milosti. „Tko to djeluje preko mene ne znam, jedno je
sigurno, to nisam ja“, govorio je sveti papa svjestan da svi trebamo biti otvoreni i spremni
prihvaćati djela Božje milosti.

Misionar Karlo je nadalje naglasio važnost zajedništva. „Kao ljudi ne možemo
djelovati izolirano svatko za sebe, jer potrebni smo jedni drugima. Usredotočeni smo jedni na
druge i u pogledu vječnoga života, ali i na zemaljskom planu. Svima je potrebna ljudska
toplina i blizina. Poslani smo jedni drugima kao bogonosci. Mi smo nositelji Boga po riječima
i djelima. Mi smo prethodnica dolasku Boga. Vjernici svojom neporočnošću pripremaju sve
stvorenje za konačni dolazak Sina Božjega kao spasitelja i sudca.“

U nastavku razmatranja voditelj duhovne obnove je progovorio o važnosti dara vjere.
Kazao je kako je vjera Božji dar čovjeku te je zbog toga neprocjenjiva. „Ništa u ovom
trenutku ne može biti korisnije od susreta s Bogom. Mi smo slobodna bića i kao takvi
svakodnevno donosimo razne odluke. Iako nismo u svojim izborima uvjetovani, moramo biti
svjesni kako nismo niti neovisni o svemu što nas okružuje. Prava sloboda podrazumijeva
određenu ovisnost prema nekomu. Mi imamo obveze prema izvoru i tvorcu – Bogu. Bogu sve
dugujemo“, poručio je misionar Karlo. Zatim je ustvrdio kako je vjera čast i moralna obaveza.
„Čovjek je pozvan na suživot s Bogom ovdje na zemlji u znakovima, a u vječnosti licem u
lice. Pozvani smo na trajno prakticiranje naše vjere riječima i djelima u radosti. Ako nije
radost, onda to nije istinska vjera. Tek kao radosni vjernici možemo biti uvjerljiviji
prenositelji vjere. To je poziv na koji smo svi upućeni, roditelji i odgojitelji, klerici i laici,
svećenici i biskupi, a sve ostalo je sporedno i dodatak“. Nadalje je kazao kako je vjera
dinamična, živuća i u stalnom pokretu te je stoga valja poticati i održavati na životu
redovitom molitvom i dobrim djelima. Potom je u kontekstu odgoja i služenja naglasio kako
je prenošenje vjere najveći izraz ljubavi. – „Molitva je neophodna za održavanje duše i
savjesti. Bez molitve nitko se ne može obratiti niti spasiti. Mi se držimo onoga što su nam
drugi prenijeli.“ Misionar Prpić je nadalje naglasio kako je u prenošenju vjere važno sačuvati
njezin cjelovit sadržaj, a ne uzimati samo ono što nam je ugodno. „Bez muke i smrti nema
uskrsnuća. Budite zabrinuti za svoje spasenje. Sv. Augustin je rekao: "Radimo dok je dana da
bismo jednog dana bili zbrinuti". U trenucima kriza potrebno je vratiti se molitvi“, poručio je
misionar Karlo. Kao vrhunac molitve i bogoštovlja istaknuo je svetu misu te potaknuo
nazočne da svoju vjeru osim u osobnoj molitvi prakticiraju i kao zajednica u obitelji i Crkvi.
„Župa je skup obitelji, a obitelji su skup pojedinaca koji se vole i poštuju, potpomažu i idu
zajedno prema istom cilju. Ondje se dijeli i radost i žalost. Katolička vjera kao i Crkva je
organizirana stvarnost. Vjera i Crkva pozivaju na služenje i čitanje riječi Božje koja u prvom
planu ima evanđelje Isusa Krista. Potrebno je prihvatiti osobu Isusa Krista. Evanđelje je
duhovna žrtva koja me ne ostavlja ravnodušnim, nego me u potpunosti zahvaća i obraća“,
kazao je misionar Prpić te zaključio kako su protiv grijeha i poroka najsnažnija oruđa
molitva, dobra djela, Sveto pismo i sakramenti. Pozvao je sve sudionike da iskoriste vrijeme
došašća kako bi upravo na taj način osnažili i oživjeli svoj odnos s Bogom.

Program se nastavio u crkvi sv. Lovre pokorničkim bogoslužjem koje je predvodio
misionar Prpić, a potom su svi sudionici imali mogućnosti pristupiti sakramentu pomirenja.
Adventska duhovna obnova zaključena je euharistijskim klanjanjem pred Presvetim
Oltarskim Sakramentom koje je predvodio Matej Filipović, prefekt u Kolegiju Požeške
biskupije.

Izvor:

Požeška Biskupija