U požeškoj Katedrali 15. listopada 2024. svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu sv.
Terezije Avilske, njezine nebeske zaštitnice predvodio je Tomo Vukšić, vrhbosanski
nadbiskup i metropolit uz sudjelovanje domaćeg biskupa Ive Martinovića, đakovačko-
osječkog nadbiskupa i metropolita Đure Hranića, varaždinskog biskupa Bože Radoša,
banjolučkog biskupa Željka Majića, srijemskog biskupa Fabijana Svaline, srijemskog biskupa
u miru Đure Gašparovića te brojnih vjernika i predstavnika javnog života.

Slavlje je započelo procesijom s relikvijom sv. Terezije iz srednjovjekovne crkve sv. Lovre, a
po dolasku u Katedralu biskup Ivo je uputio nazočnima pozdravnu riječ dobrodošlice
čestitajući svima svetkovinu sv. Terezije Avilske: „Radost mi je pozdraviti vas na početku
ovog svečanog euharistijskog slavlja svetkovine sv. Terezije Avilske, nebeske zaštitnice naše
Katedrale i ove Župe sv. Terezije, grada Požege i naše požeške Katoličke gimnazije. Od srca
Vam svima čestitam Njezinu svetkovinu s molitvom da u svima nama gori Terezijin žar
ljubavi za Boga koji se ne umara svakodnevno tragati za putevima svetosti u izazovima
teškoćama današnjeg suvremenog svijeta.“ Pozdravio je potom kanonike Stolnog kaptola sv.
Petra, svećenike iz župa grada Požege i Katedralnog arhiđakonata te središnjih biskupijskih
ustanova na čelu s generalnim vikarom Želimirom Žuljevićem te đakone, redovnike i
redovnice, vjeroučitelje, bogoslove i pitomce požeškog Kolegija. Potom je uputio pozdrave i
javnim dužnosnicima na čelu sa zamjenikom požeškog gradonačelnika Borislavom
Miličevićem i zamjenikom požeško-slavonske županice Ferdinandom Trohom, predstavnike
gradskih crkvenih i civilnih udruga kao i predstavnike Hrvatske vojske i policije.
Pozdravljajući naposlijetku sve vjernike požeških župa koji su sudjelovali u trodnevnoj
pripravi, na poseban se način obratio djeci i mladima iz Katoličke osnovne škole i Katoličke
gimnazije zajedno s njihovim ravnateljima i profesorima. „Našem euharistijskom zajedništvu
ove su se godine pridružili predsjednici i ravnatelji (nad)biskupijskih Caritasa iz Bosne i
Hercegovine i Hrvatske koji su jučer imali svoj godišnji susret u Domu sv. Augustina u
Velikoj. Dok pozdravljam sve njih, s osobitim poštovanjem i radošću pozdravljam msgr.
Tomu Vukšića, vrhbosanskog nadbiskupa i metropolita, predsjednika Biskupske konferencije
i Caritasa BiH, predvoditelja ovoga svetog slavlja. Oče nadbiskupe, drago nam je što ste
danas među nama i što ćete nam uputiti svoju pastirsku riječ – izražavamo svoje poštovanje
Vama, ali i svim vjernicima vrhbosanske mjesne Crkve, osobito onima koji su pogođeni
nedavnim vremenskim nepogodama, a što smo zajedno s cijelom Hrvatskom biskupskom
konferencijom očitovali i u svim župama naše Biskupije minule nedjelje“, kazao je biskup Ivo
te s jednakim poštovanjem izrazio dobrodošlicu ostalim biskupima kao i ravnatelju Hrvatskog
Caritasa fra Tomislavu Glavniku. „Dragi naši oci biskupi, vaše sudjelovanje u ovom slavlju
znak je ohrabrenja i potpore zajedništvu vjernika ove mjesne Crkve i njezina pastira, za što
Vam od srca zahvaljujemo!“, zaključio je biskup Ivo, a potom su djeca u narodnim nošnjama
uručila biskupima cvijeće kao znak dobrodošlice.

Uvodeći u euharistijsko slavlje nadbiskup Vukšić se pridružio pozdravu biskupa Ive prisutnim
vjernicima. Čestitao im je svetkovinu zaštitnice Katedrale i Župe, kao i zaštitnicu Katoličke
gimnazije i grada Požege. Istaknuvši kako su se okupili u Katedrali sv. Terezije da bi se
sjedinili s Bogom u njegovoj Crkvi, nadbiskup ih je pozvao neka to učine onim
raspoloženjem srca kako je to znala sv. Terezija, odričući se svega onoga što ih u tom sputava.
Prigodnu propovijed nadbiskup Vukšić je započeo prisjećanjem na obraćenje karmelićanke
Edith Stein, svetice i mučenice. „Ta mlada i vrlo učena profesorica filozofije nije bila
katolkinja, ali je živjela i razmišljala u potrazi za istinom. U tom stanju je tijekom ljeta 1921.
godine bila gost kod jednoga bračnog para, svojih prijatelja i također filozofa. Jedne večeri su
njezini domaćini morali biti neko vrijeme odsutni pa su dragoj gošći ostavili na raspolaganje
svoju biblioteku. I dok su njezini domaćini bili odsutni, Edith je među knjigama posvema
neplanirano naišla na autobiografiju svete Terezije Avilske, koja je zajedno sa svetim Ivanom
od Križa, nekoliko stoljeća prije toga, našla Isusa i potom bila velika obnoviteljica
karmelskoga reda. Profesorica Edith je uzela neobičnu knjigu i pročitala je za jednu noć da bi
nakon čitanja sama sebi, kako bilježe poznavatelji njezina života, kazala: "Ovo je Istina!"
Odnosno, Edithino traženje istine dovelo ju je do odgovora da istina nije apstraktna kategorija
i plod intelektualnoga razmišljanja ljudskoga genija, nego da se istina nađe kad se susretne
Isusa raspetog i uskrsnulog, koji je Istina. Taj primjer vječne Istine, koja posvema beskrajnom
ljubavlju ljubi svakoga te je iz te ljubavi svoj život darovao na križu za svakoga čovjeka, je i
Put kojim bi se trebao kretati svaki čovjek i način da bi mogao po Isusovu primjeru iz ljubavi
biti dar za drugoga te tako na kraju zemaljskoga vijeka zauvijek zadobiti Isusa, koji je također
Život, u koji se ulazi po Isusu, jer on je i Put i Istina i Život (usp. Iv 14,6)“, kazao je
nadbiskup Vukšić.

Podsjetio je potom vjernike na život sv. Terezije koja je proglašena crkvenom naučiteljicom.
Kazao je kako je Crkva tijekom svoje povijesti taj naslov dodijelila samo 33 svecima i
četirima sveticama među kojima je prva sv. Terezija iz Avile. Pojasnio je kriterije po kojima
Crkva dodjeljuje spomenuti naslov te je kazao: „Iako se redovito radi o vrlo obrazovanim
osobama, njihova snaga nije prvenstveno u intelektualnom znanju nego u duhovnom
razmatranju, nije na prvom mjestu u visokim akademskim kvalifikacijama nego u dubokoj
vjeri, nije naglašeno u njihovu snažnom teološkom znanstvenom radu nego u jakoj ljubavi
koju su te osobe ponizno svjedočile i nije u društvenom prestižu nego u samozatajnom
služenju.“ Osvrnuo se potom na misno slavlje 27. rujna 1970. kada je Terezija proglašena
crkvenom naučiteljicom te je citirao riječi pape Pavla VI.; „Vidimo kako se ona pojavljuje
pred nama, kao iznimna žena, kao redovnica, koja, sva zaogrnuta poniznošću, pokorom i
jednostavnošću, oko sebe zrači plamenom svoje ljudske vitalnosti i svoje duhovne živosti, a
zatim kao reformatorica i utemeljiteljica povijesnog i uglednog redovničkog reda, i
najbriljantnija i najplodnija spisateljica, učiteljica duhovnoga života, neusporediva
kontemplativka i neumorno aktivna.“

Govoreći nadalje kako Crkva proglašavanjem svetaca daje primjer vjernicima za
nasljedovanje, nadbiskup Vukšić je kazao kako primjer sv. Terezije doista sjaji svetošću.
„Blista njezin primjer karizmama istine, usklađenosti s katoličkom vjerom i koristi za
prosvjetljenje duša. Također, valja uočiti karizmu mudrosti, koja je vjerojatno najprivlačniji i
istodobno najtajanstveniji aspekt nauka svete Terezije. A na pitanje: Otkuda joj toliko
nadahnuće?, Pavao VI. odgovara da je tako: "Nesumnjivo, zbog njezine inteligencije i njezine
kulturne i duhovne formacije, iz njezina čitanja, iz njezinih razgovora s velikim učiteljima
teologije i duhovnosti, iz njezine jedinstvene osjetljivosti, iz njezine uobičajene i intenzivne
asketske discipline, iz njezine kontemplativne meditacije. Jednom riječju, iz njezine
usklađenosti s milošću, primljene u izvanredno bogatu dušu pripremljenu za prakticiranje i
iskustvo molitve."“ Nadbiskup je nadalje rekao kako je sv. Terezija imala povlasticu spoznati
tajne vjere također putem iskustva izvanrednih duhovnih karizmi. „Imala je umijeće
razotkrivanja tajna vjere, toliko da se svrstala među vrhovne učitelje duhovnog života. Iz tog
proizlazi i Terezijin nauk o tajni molitve. To je važno uočiti i nasljedovati također zato što se
cijela Katolička Crkva upravo nalazi u Godini molitve, vremenu duhovne priprave za
jubilarnu 2025. godinu.“

U nastavku propovijedi nadbiskup je istaknuo i Terezijinu poruku o molitvi kao prijateljskom
načinu ophođenja s Onim za koga znamo da nas ljubi. Istovremeno, poručio je nadbiskup, sv.
Terezija je bila također vrlo praktična, okretna i aktivna žena. „Ispravno je smatrala da je i to
sastavni dio kršćanske duhovnosti i bila je kritična prema onima koji to nisu uvažavali. U tom
smislu poznata je njezina misao: "Bože, oslobodi me ljudi koji su tako duhovni da žele sve
pretvoriti u kontemplaciju." Zato je cijeloga života bila usredotočena na obje razine:
kontemplativnu i aktivnu, na duhovne i vremenite oblike života, na molitvu i praktičan rad, na
providnost i dobru organizaciju, na slobodu i red, na savjest i pravilo“, ustvrdio je nadbiskup
Vukšić.

Obraćajući se potom prisutnim predsjednicima, ravnateljima i drugim djelatnicima
biskupijskih Caritasa, nadbiskup je kazao kako je sv. Terezija u zahvalnosti podržavala rad
svih koji pomažu ljudima u potrebi, ali im je poručila da se čuvaju raznih kušnji: „Čuvajte se
da spretnost ne postane lukavština, sposobnost organizacije da ne postane sebičnost, smisao
za inicijativu da ne postane prevelika samostalnost, a pouzdanje u sebe da ne postane taština.“
Nadovezujući se na Terezijine misli nadbiskup je kazao: „Kao produljena ruka Božje dobrote,
Isusovi učenici i karitativne organizacije ne mogu i objektivno nisu u stanju riješiti sve muke
ljudi i doskočiti svim njihovim oskudicama ali, bez obzira na ograničenja za koja nismo
odgovorni, uvijek možemo onoliko koliko nam je moguće i tako stalno biti primjeri ljubavi
što jest naša odgovornost“, poručio je nadbiskup te zaključio propovijed Terezijinim savjetom
svim kršćanskim dobrotvorima: „Sestre moje [i braćo], ne grādimo kulu bez temelja, jer
Gospodin ne gleda toliko na veličinu djela, koliko na ljubav kojom se čini, a učinimo li ono
što budemo mogle, njegovo veličanstvo će dati pa ćemo moći svakim danom sve više.“

Nakon popričesne molitve nazočni su uputili molitvu preporuke sv. Tereziji. Na svršetku
slavlja učenici Katoličke gimnazije zahvalili su u ime gimnazijalaca, njihovih roditelja i
djelatnika navedene škole nadbiskupu Tomi za predvođenje svetog slavlja kao i nazočnim
biskupima za sudjelovanje, a domaćem biskupu Ivi za trajnu blizinu i brigu koju iskazuje
prema katoličkim školama u Požeškoj biskupiji.

Biskup Ivo je na svršetku zahvalio predvoditelju nadbiskupu Vukšiću i svim sudionicima
slavlja. Nadbiskupu Đuri Hraniću, kao i srijemskim biskupima Fabijanu Svalini i Đuri
Gašparoviću te susjednom banjolučkom biskupu Željku Majiću zahvalio je što su svojim
dolaskom očitovali zajedništvo i blizinu Požeškoj biskupiji. Kazao je kako sv. Terezija
primjerom svetosti i danas privlači mnoge da slijede Isusa Krista koji je put istina i život.
Pozivajući nazočne da se utječu njezinu zagovoru i nasljeduju njezin primjer, zamolio je
predvoditelja Vukšića da udijeli svima Božji blagoslov.

Izvor:

Požeška Biskupija