Zoran Predin ponovno je bio gost u Novoj Gradiški. Ovoga puta u organizaciji Doma kulture održano je predstavljanje njegova romana Mongolske pjege. Knjigu je objavio nakladnik Fraktura u prijevodu Jagne Pogačnik. U opuštenoj atmosferi i duhovitom tonu, razgovor s autorom vodila je ravnateljica Doma kulture Danijela Juranović, prof.

Ovaj je roman, kažu kritičari, ne samo odlično napisan nego i duboko promišljen, i to ne samo zato što se njegova radnja proteže kroz stoljeća. Priča u njemu tvori svojevrsni krug i govori o životu na prostoru Balkana, o svemu što je taj život najviše obilježilo: ratovima, onim davnim (koji sežu u povijesna osvajanja Turaka u trenutku kada dolaze pod zidine Beča) i ovim iz našeg doba, mijenama društvenog uređenja, teškom životu na oskudnoj zemlji, a u središtu svega toga je opstanak tzv. običnog čovjeka.

Roman Mongolske pjege, kako ističe Predin, priča je o tome kako se u povijesti kroz stoljeća ponavljaju ljudske sudbine i pojavljuju vrlo slični karakteri. „Kao i svaki roman, i ovaj je ljubavna priča, a govori o tome da u ljubavi nikad nisi sam. I govori da si u ljubavi odgovoran za tog drugog zaljubljenog i ako ne napraviš sve za taj odnos, onda pati dvoje. U tom romanu nekoliko puta se to i dogodi.” - kaže Predin.

„Moj osnovni motiv bio je da ne budem dosadan. I da se knjiga čita kao da gledaš film. Poglavlja su posložena da počinju na neobičan način tako da privuku čitatelja. Radnja romana je dinamična, a naglasak je na dijalozima. „Dogodilo se ono što nisam vjerovao da se može dogoditi piscu, a to je da su likovi koje sam izmislio počeli komunicirati sa mnom, ali i jedni s drugima. Kada se uživiš u dijaloge, shvatiš da više knjigu ne pišeš sam nego zajedno s likovima koje si izmislio. „ - naglašava.
„Mnogo sam toga prepustio čitatelju i sakrio opise u dijaloge. Ako čitaš što oni govore, onda saznaješ sve o likovima. Pišem filmskim jezikom, njime kadriram, bez puno opisivanja. Tako nastojim ispreplesti realne osobe s fikcijskim likovima iz romana da ulaze u nepostojeće i nemoguće situacije, ali koje su vrlo zabavne i poučne. Volim se igrati time i ono što je bilo glavno je da roman ne bude dosadan.” - pojašnjava Zoran Predin.

Dodaje kako obožava spajanjem fikcije i stvarnosti stvarati nemoguće, pa u knjizi stvarni povijesni likovi žive s fiktivnima i tako se u međusobno isprepletenim zanimljivim i neočekivanim situacijama dobro provode i loše završavaju.

„Za ovaj roman sam dobio dobre kritike, ali to mi je ujedno i kompliment, ali i velika odgovornost. „ - zaključuje Zoran Predin.

Čitateljima “Mongolskih pjega” pisac je na kraju ostavio dvije upute: da ne pokušavaju guglati što znači taj izraz nego da pročitaju knjigu i saznaju, i drugo, da je pročitaju u dahu. TC