KNJIGA ČETVRTA

DIO 60.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Kada vas netko pita da se predstavite, što vam prvo padne na pamet da kažete, uz ime i prezime? Definirate li sebe kroz ono što radite, ili vas određuje najviše vaša uloga kroz prijatelje i obitelj, ili, ukoliko se bavite svojim identitetom, najviše volite naglasiti kako ste uspješni gradonačelnik i saborski zastupnik.

Odgovor na ova pitanja nije baš jednostavan. Subjektivno gledano, naše političare očituje ono koliko posjeduju na svojim imovinskim karticama i to im daje osjećaj sigurnosti, jer oni smatraju da su vrijedni onoliko koliko imaju imovine. Identitet svake osobe razvija se u kontekstu kao posljedica različitih životnih stadija kroz koje prolazimo u svakoj životnoj dobi. Nekako mi se čini da su neki naši političari  u konfliktu između vlastitog identiteta i zbunjenosti, jer se jadni naši političari stalno suočavaju s mogućnošću da se bogate na račun naroda. Jedna indijanska poslovica kaže da čovjek nije ono što ima, već ono koliko daje drugima. I stvarno bismo najprije trebali razmisliti o tome tko su osobe koje smo izabrali i koje sada određuju naše životne puteve.

Rijetki su oni političari na koje možemo biti ponosni, oni koji nisu zahtjevni materijalisti, koji ne eksperimentiraju pri donošenju svojih odluka samo ukoliko vide svoju računicu i pri tome nikada ne preispituju svoje odluke dok god oni imaju koristi od toga. A nakon proživljenog političkog (ne)rada ti isti političari od kojih smo očekivali da budu pošteni i odgovorni, uživaju u cilju koji su postigli. I uzalud mi nastojimo sve shvatiti i borimo se s inflacijom i golim opstankom, našim vlastitim izborom dopustili smo im da nas osiromaše i sada smo tu gdje jesmo. Umjesto da budemo glasni, mi smo digli ruke od sebe i neprestano smo u konfliktu između onoga što vidimo i onoga što bi trebalo i moralo biti kako bi nam svima bilo lakše i bolje. A kod nekih političara koji imaju milijune štednje, desetke vrijednih nekretnina nema nikakvog konflikta identiteta, oni tvrde kako su znali riskirati jer su bili izloženi brojnim mogućnostima, koje su zahvaljujući svojoj lakomosti i iskoristili. I kako god okrenemo, oni su uvijek znali izabrati opciju koja je njima donijela materijalnu korist, a nas samo još više unazadila. Mi ne vidimo način  kako riješiti ovu krizu, jer neki političari odlično igraju svoje uloge. Stalno su u lovu na još veću zaradu. A mi smo fleksibilni i nikako da otkrijemo način da kažemo javno, jasno i glasno svoje mišljenje.

Ja svakodnevno mučim sebe pokušavajući sagledati život iz perspektive nekih tzv. uspješnih političkih faca i svjesna sam da ne postoji apsolutna istina, ali imam u vidu činjenicu da živimo iz dana u dan sve lošije zahvaljujući tome što uvijek biramo krive ljude, ili im dopuštamo kada se domognu moći da se pokvare. Uzmimo za primjer našeg saborskog zastupnika i gradonačelnika koji nema niti stida, a niti srama i nadalje se ponaša kao da nikada neće završiti u zatvoru. A hoće, osim ako prije toga ne presudi sam sebi. Ili Anu, kojoj nije bilo sveto niti mrtvo dijete pa je zagrabila čak i otuda. I stalno se ja pitam kuda ide ovaj svijet i zašto smo postali toliko licemjerni pa podilazimo tima i takvima koji ne zavrjeđuju da ih pozdravimo na ulici? Očigledno da sam ja ostala naivna i na razini djeteta, pa sve gledam nekim svojim očima. I sve dok se ne naučim gaziti po ljudima, (a ti i takvi nas uče da gazimo), neću se izboriti za sebe i svoje mjesto pod suncem. Ali nema veze, ja se ne mogu i neću mijenjati.
I  vratit ću se na onu indijansku poslovicu; za mene ipak više vrijede oni ljudi koji daju, a ne koji otimaju i uzimaju od svih nas. Ovoga puta neću o ljubavnim zgodama i nezgodama puno trošiti vrijeme, samo ću spomenuti da se u bazenu, s vremena na vrijeme, kada nisu na Brijunima i u Fažani, mogu brčkati i sastančiti na summitu nesvrstanih i Bepina i Luiggi (tako taj uvaženi par posprdno zovu u gradu). Stvarno nam pokazuju da su kompetentni i oni i političari pod čijim pokroviteljstvom trenutno rade i hm... grade. Dokopali su se nekih EU sredstava, samo da ne bi bilo po onoj "pij guzo, plati guzo".

Niti stručnjaka niti političara, sve šljam do šljama, uostalom vrijeme će sve pokazati. To nisu i nikada neće biti sluge naroda, već sluge svakoj političkoj opciji. Pa ako je gazda dobar onda je dobar i ćuko, a ako je gazda loš onda niti ćuko ne valja.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ