Ovih dana smo razgovarali s Ivanom Ordanićem (PIKI) koji je kao hrvatski branitelj u vojsci bio od 1991. pa do 1996. godine i jedan je od rijetkih koji svoje domoljublje nije naplatio mirovinom.

Naime, još uvijek radi u tvrtki u kojoj je radio i prije rata i kaže da je ponosan radi toga. Hrvatsku nije branio od srpske agresije radi vojne mirovine, već zato što mu je to Domovina. Sve je krenulo 1991. u tadašnjoj gardi, pa je potom prošao ratište na Goricama, Medari, Mašić, Mačkovac, a onda čuvanje akumulacije Bačice. Bio je u Bljesku, a i u Oluji na bojišnici u Kostajnici. O svom zapovjedniku Željku Žgeli (121. brigada HV) ima samo lijepe riječi, kao i o drugim braniteljima s kojima je tih ratnih godina dijelio dobro i zlo.

Simpatičan je i jednostavan čovjek, prilično razuman i realan te ističe: „Naše rane iz rata nikada neće zacijeliti do kraja, ali svi koji su prošli ratnu kalvariju i ostali živi, danas će vam reći isto. A to je da ih je razočarala politika koja se u Hrvatskoj vodi proteklih 30-tak godina i da im je žao što mladi ljudi odlaze iz naše sredine.”

Poginule branitelje nikada neće zaboraviti. Ali da se opet zarati, bez obzira na ono što je propatio opet bi vodio bitku za svoj dom, za svoju Hrvatsku i sve bi isto učinio. Za Pikija su jedino ponižavajuće ove situacije u kojima se političari neprestano prepiru i u kojima se branitelja sjete samo na razne obljetnice. I ovaj naš skromni Cerničanac jedino zamjera onima koji su u vrijeme rata pobjegli u inozemstvo i sada se vraćaju kao najveće galamdžije i najveće moguće Hrvatine. Tako govori čovjek koji sa svojim domoljubljem nikada nije kalkulirao...ZPP