KNJIGA ČETVRTA

DIO 18.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Kada čovjek zakorači na put korupcije i pokvarenosti tada lišava i druge života jer otima i oduzima i time prodaje i samog sebe. Neki misle da je korupcija izraz medijske želje da se stvori privid lošeg političkog stanja, a možda je to i  genetska biološka crta koju niti jedan pravni lijek ne može iskorijeniti. U postmodernoj Hrvatskoj, korupcija je nalik na modni trend u državnoj galeriji sa sve većim bojem stranačkih i nestranačkih nezavisnih likova. Ali osumnjičenici za korupciju nisu krivi dok im se ne dokaže krivnja, a kod nas ti sudski procesi mogu trajati i trajati i slobodno možemo kazati da su varijacije korupcije plemenska i rodbinska odlika većine Hrvata.

To je spektakl koji traje i to je legalni lopovluk koji ismijava sve one koji se tome protive. I nema boljeg pokrića za korumpirane političare i tajkune nego umotati vlastiti kriminalni rad u dobrotvorne akcije i plačljive lažne riječi. I ne očekujte da ćemo od EU dobiti diplomu za protukorupcijsko ponašanje, dok god se ne sastavi rang lista korumpiranih političara u Hrvatskoj i zato je sve maskirano kao da su svakog dana maškare, jer tako maskirani  naši političari lakše zadovoljavaju svoje novčane apetite. Iz ljubavi proizlazi radost, sreća, veselje, želja za davanjem i ljubav je nemoguće definirati i svrstati u neki kalup, ali je činjenica da ljubavi u Hrvatskoj ima sve manje. Da bi čovjek bio sposoban davati on mora bezuvjetno dijeliti i to je spontani poziv na život. A za sve to potrebno nam je razumijevanje.

Mi u Hrvatskoj smo gnjevni, jer  živimo poput prosjaka, osjećamo se prevarenima i izigranima. Očigledno da se svi zavaravamo i da koristimo pogrešne instrumente. To je kao da koristimo oči za slušanje glazbe i iznervirani smo što ne čujemo. A baš kao što uši nisu za gledanje, ni oči nisu za slušanje, a um nije za varanje. I zato smo već pomalo iscrpljeni i razočarani. Zatvorili smo se, stvorili smo debele zidove oko sebe i na taj način propuštamo da život prolazi mimo nas. U današnje vrijeme stvarno se trebamo obračunati s tim takozvanim šarmantnim političarima i staviti ih na mjesto koje im pripada, ukoliko ne želimo definitivno biti poraženi. I stvarno mi je dosta da dobroćudne nenametljive  ljude koji su uvijek spremni pomoći gaze politički nasilnici s pozicije moći. Nisu oni ništa mudriji i sposobniji od nas, samo su beskrupulozniji i veliki su grešnici. Znamo mi pronicljivo gledati.

Sve ovo što pišem možda nas može naučiti da budemo ljudi i da se maknemo iz tamnice u koju smo sami sebe doveli bolesno negirajući sve što se zbiva oko nas. Učinjeno nam je zlo i dogodilo nam se puno neželjenih stvari, okružili smo se ljudima koji su nas izvarali i sada je vrijeme da se svega toga riješimo. Hoće li to biti još samo jedna besmislena borba i unaprijed izgubljena koja će nas ostaviti zatvorene u tamnici stvarnog života ili ćemo se toga otresti. Imam osjećaj da smo fokusirani na ljutnju i svim silama želimo od toga pobjeći. Ali duboko u svakom od nas čuči ipak čovjek i sreća nije ako imamo gomilu novca koju smo nezakonito  zgrabili. A Bog nije automat u koji ćemo ubaciti dovoljno kovanica kako bi nam ispunio naše želje. Nešto ipak moramo napraviti sami i zato je vrijeme da se pokrenemo i ispravimo krivu sliku. Još nije kasno.

Nikada ne treba prihvaćati zlo i nasilje koje se vrši prema nama, nego moramo poduzeti sve što je u našoj moći da to izbjegnemo. I dosta je  da proklinjemo cijeli svijet, jer mislimo kako sve ovo što nam se događa nema smisla. Iako se čini da je život ponekad nepravedan, postoje stvari koje nam mogu podići raspoloženje. A svoj život u koliko uzmemo u svoje ruke, možemo oplemeniti i svakako ne treba gubiti nadu kada je najteže jer ne dolaze sve oluje u naše živote kako bi napravile nered, neke nam žele i raščistiti put.

Nastavlja se.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ