Bit svake obitelji je da su njeni članovi sretni i zadovoljni zajedno. Da su jedni drugima podrška i da se dobro odnose jedni prema drugima. U obiteljskom domu Vesne i Dražena Đurđevića baš sam to osjetila. Oni su opušteni, neprestano se šale i stalno razgovaraju. I to mi je na jučerašnji dan najljepša uspomena.

Dražen je sto postotni ratni invalidi s dvadeset godina otišao je braniti od srpskog agresora jedino što imamo, ovu našu Domovinu. Naletio je u minskom polju na mine, ostao je bez nogu i svijet mu se srušio. No, hrabar kakav je, polako se učio ponovno živjeti, a kako nam reče, njegove tri cure -supruga i dvije kćerke su njegovo najveće bogatstvo, njegovo blaženstvo. Život može biti i teret, kaže nam ovaj vedri, nasmijani čovjek, koji naglašava da smo svi svakodnevno odgovorni za vlastitu sreću, a on je izabrao da radi ono što mu njegov invaliditet dopušta, izabrao je pozitivan stav i prave ljude oko sebe.

Sreća je izbor, ističe,a obitelj potpora. Ponekad u ovom užurbanom životu zaboravljamo da nam samo malo treba da bismo bili zadovoljni. Dražen voli Hrvatsku i boli ga što se naslušao u protekle četiri godine lažnih obećanja o otvaranju tvrtki u Novoj Gradiški, a sada mu kći odlazi raditi van Hrvatske, van Slavonije koja je mogla i trebala hraniti cijelu Hrvatsku. Ali nekako se nada da će se ta naša djeca ipak vratiti u Hrvatsku, jer život nigdje nije, po njegovom mišljenju ljepši nego u našoj domovini. Ova složna obitelj ističe da se novcem ne može kupiti sreća, a čovjeku za sreću ne treba puno. Oni zajedno sve rade, primjer su sklada i jedni druge obasipaju ljubavlju. Dražen je odavno shvatio da je život svetinja i svojim primjerom on i njegova Vesna uče svoje kćeri da se s poštovanjem i uz puno tolerancije odnose prema svakom čovjeku.

Nitko i ništa nije savršeno i nema recepta za sreću, ali sve ono što te određuje je tvoj odnos prema drugima. Za obitelj Đurđević imam samo lijepe riječi. Uživala sam družeći se s njima jer za njih je ljubav poštovanje, obzir, uzajamno razumijevanje, strpljenje, sve to zajedno i još više od svega. I ne samo to, nego i djela kojima tu ljubav stalno potvrđuju i njeguju. I za Dražena je čarobna riječ Hrvatska, to je njegov dom i da treba sve bi ponovio, ni zbog čega ne žali.
Uz ovako jednostavne i sretne ljude, svatko se osjeća bolje.

Dražen ne razmišlja koje će riječi izabrati,kakve će fraze koristiti, za njega je Hrvatska velika i može biti bogata kao Švicarska, samo što mi moramo znati odabrati prave ljude, one koji nas neće voditi u propast kako bi iz koristoljublja zadovoljili vlastite interese. I želi našem gradu više gospodarskih objekata, a ne da se uzalud troše novci svih nas. Dražen je 91. godine svojim vlastitim primjerom pokazao što znači biti čovjek, a on je i osoba velike snage,neustrašiv i nesalomljiv i kako nam reče: „Svi imamo svoj životni put i njime koračamo, ali uvijek treba pomoći bližnjemu čineći to iz ljubavi, iz dubine srca". Ovo je obitelj iz čijeg primjera svi možemo puno naučiti, iskreni su srdačni i pošteni....

Zlata Pazman Petrić