Vijest o smrti Borisa Jugovića ražalostila je, uz njegovu obitelj i najbliže suradnike, članove Radio kluba Nova Gradiška, ali i sve ljude u području tehničke kulture koji dobro znaju koliko je,kako su ga zvali Boro, značio i nesebično dao prenoseći znanje na mnoge mlade generacije.Otišao je tiho, baš kako je i živio ovaj skromni, ali veliki čovjek. Svi oni koji su ga susretali i poznavali osjećaju neizmjeran gubitak u ljudskom i profesionalnom smislu. Uvijek je bio spreman pomoći, a trag je ostavio ne samo u našoj sredini nego i na razini cijele Hrvatske i u njezinim najtežim danima. Mi koji smo ga imali sreću upoznati uvjerili smo se što znače toliko puta spominjane istinske ljudske vrijednosti. Doista će nam nedostajati.
Boris Jugović je rođen 6. siječnja 1931. godine u Zagrebu gdje se i školovao i 1948. godine završio srednju elektro-tehničku školu. Rješenjem planske komisije raspoređen je na rad u poduzeće „Vlado Bagat“, tvornicu brodskih instrumenata, gdje je radio do 1955. godine. U travnju 1955. se vratio u Zagreb i zaposlio u Radiostanici Zagreb. U to vrijeme bila je u tijeku izgradnja vanjskih UKV i TV objekata, između ostalih i objekt Psunj na koji je raspoređen 1956. i radio na njemu do umirovljenja 1990. godine. Dopisnu Višu tehničku školu u Ljubljani završio je 1962. Iste se godine učlanio u Radioklub Nova Gradiška čime počinje njegova dugogodišnja aktivnost u organizacijama tehničke kulture. Godine 1974. bio je jedan od osnivača Općinske konferencije NTH, Nova Gradiška. Od osnutka do 1991. bio je neprekidno u organima upravljanja Općinske konferencije zatim delegat i član Nadzornog odbora u Republičkoj konferenciji NTH i član Republičkog odbora Saveza radioamatera. Bio je mentor brojnim mladim tehničarima koji su svojim radovima iz elektronike postizali zapažene uspjehe na redovitim smotrama. U najtežim danima za RH i svoju Novu Gradišku 1991. godine zamrle su gotovo sve aktivnosti klubova i društava tehničke kulture. Svoje djelovanje nije prekinuo jedino Radioamterski klub, koji je osim jezgre u Novoj Gradiški imao sekcije u Novoj Kapeli i Dragaliću. Većina članova Radiokluba uključila se odmah na početku Domovinskoga rata u HV, akcije Crvenog križa i službe traženja. I pored svakodnevnih napada na grad organizirali su tri tečaja za nove operatore u teško oštećenom Narodnom sveučilištu. Boris Jugović dao je i izuzetan doprinos i radu lokalne radio-postaje na tzv. rezervnim lokacijama tijekom Domovinskog rata u tehničkom smislu kao i funkcioniranju releja Psunj tako da niti u jednom trenutku ovaj dio Slavonije nije bio u medijskoj blokadi.
Za zasluge u Domovinskom ratu Vlada Republike Hrvatske dodijelila je 1992. Godine državne nagrade „Faust Vrančić“ Radioklubu Nova Gradiška i Borisu Jugoviću. Godine 1994. osnovana je Zajednica tehničke kulture brodsko-posavske županije. Na osnivačkoj skupštini izabran je za dopredsjenika Zajednice. A kada je 1998. godine osnovana Zajednica tehničke kulture grada Nova Gradiška izabran je za predsjednika Suda časti. Tu je funkciju obnašao do kraja života.
Uz brojne prigodne nagrade i pisana priznanja Boris Jugović je:
nositelj Ordena rada sa srebrnim vijencem 1966. godine; dobitnik nagrade Nikola Tesla 1979. godine; Zlatne plakete Saveza radioamatera Hrvatske1986. godine; nagrade Narodne tehnike Hrvatske 1988.godine; Državne nagrade tehničke kulture „Faust Vrančić“ za 1992. godinu; nositelj Spomenice Domovinskog rata 1991. godine.
Kažu, kada niti jedna veza ne radi, na potezu su radi amateri. I zato vjerujemo kako će i tamo gore u vječnosti u koju se preselio do njega doprijeti upravo oni-radioamateri. Čika Boro hvala za svaki susret uz osmijeh i svako iskreno zanimanje za male ljude, za znanje koje si podijelio s drugima i tako ga umnožio. Kroz sve što si učinio ostaješ s nama.