Nastavak romana: Važan je kraj
KNJIGA ČETVRTA
DIO 51.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.
Svatko ima vlastiti pojam smislenog života i većinu svog vremena šire pozitivnu ili negativnu energiju ovisno kakve su osobe. Neki se nikada bez tuđe pomoći ne miču s mjesta, a neki ipak s vremenom nauče promijeniti način života i razmišljanja, jer se razvijaju kao konkretna osoba. Ana je uvijek živjela sada i samo ponekad je zavirila u budućnost kako bi shvatila kamo ide. Naš saborski zastupnik i gradonačelnik je čovjek koji je sebi napravio vodič u kojemu korak po korak razrađuje plan i tako ide kamo gdje treba biti. Doduše, omakle su im se obojima neke greške i zapeli su malo.
Ana je u bolnici imala dovoljno vremena razmisliti o tome kako je ovisna o tabletama i izvući se iz tog pakla, a naš saborski zastupnik čim se vratio iz pritvora nastavio je po starom. Za njega nema razlike između potrebe i želje i nije u škripcu s novcima, a osim toga prevoli imati najskuplji automobil, najveću vilu s bazenom, vikend kuću na moru. Nije shvatio da život ipak počinje kada izađe iz svoje zone komfora, za razliku od Ane koja se odvažila na rizik da si poboljša život i pri tome je kalkulirala i odvagnula da političkim nepoštenjacima i govnarima još nije dovoljno uzela. Netko je pametan jednom rekao da ne upoznaš ljude kada ti uđu u život, već ljude upoznaš po načinu na koji odlaze iz tvog života. Sve je dio Božjeg plana pa se ja tješim da sam sasvim dobro prošla kada me ekipa razuzdanih, oholih političara izbacila van iz prostora. Imala sam vremena preispitati vlastito postojanje. Zapravo krivi ljudi na pravim mjestima su krvopije koje su oduvijek imale namjeru da me iskoriste, a ja sam svaki njihov potez odvagnula kao upozorenje. Od tih i takvih ništa nikada nisam dobila, pa čak niti lijepu riječ.
Za mene je saborski zastupnik emocionalna bogomoljka, nasilnik koji čak i braniteljima oduzima prostor jer ga ne žele slijediti u njegovoj raboti. Već na prvu taj čovjek mi nije djelovao pristupačno i miroljubivo već kao mračan tip koji je uvjeren da sve što radi je ispravno i 100% točno. Niti Anu, a niti našeg gradskog prvog čovjeka ne možemo naučiti da budu pravi ljudi i ne vrijedi se truditi. Zapravo, nemoguće je popraviti pokvarenog čovjeka. Jer oni jedino razumiju svoj govor i jako vole svoj glas. U njihovom svemiru sve počinje i umire riječju JA. I ne bi to bilo loše kada oni zbog svog JA ne bi uništavali sve nas. Vrijeđanja, omalovažavanja, lažna obećanja, prebacivanje krivnje na druge, glavne su karakteristike krivih ljudi. A kada shvate da su razotkriveni, oni ne pokazuju znakove kajanja, žaljenja ili želje za oprostom. Jer oni uvijek nađu drugu novu žrtvu. Te osobe su vrlo vješte u stvaranju lažne slike o sebi kao o dragim, toplim, pitomim osobama. Oni imaju moć reći vam ono što vi želite čuti i budite sigurni da tu dobro naučenu priču pričaju svima. A kaznene prijave protiv njih negdje su na dnu nečije ladice, jer s tima i takvima najbolje je biti u dobrim odnosima. Ne izazivati vraga.
Dakle dobro otvorite oči i gledajte poruke koje vam ti i takvi šalju i koje vam stalno blinkaju, jer radi se o krivim ljudima kojima vi svojom naivnošću pomažete da se penju na društvenoj ljestvici...
Nastavlja se.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.
AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ