Nastavak romana: Važan je kraj
KNJIGA ČETVRTA
DIO 50.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.
Razumjeti život teško je u skupini ljudi u kojoj se neprestano sukobljavaju različiti interesi. Spretniji se lako i brzo nametnu svakoj skupini, a onda ostali ljudi prihvaćaju njihove stavove kao svoje. Međutim, evidentno je da se u svakom pojedincu razvija sukob između istine i laži i sasvim je prirodno da svi duboko promišljamo o svemu.
Čovjek kao da u sebi osjeća kako postoji nešto ljepše i bolje od ovog života kojeg sada živimo i koji su nam nametnuli. A život stvarno nije trgovina. Ljudima se ne pomaže na način da ih se kupi i kupovinom veže uz sebe. Ljubav se ne može ničime platiti. Tko rađa djecu da bi se njima služio i da bi imao sigurnu starost, a ne da bi kraj njih uživao, taj nije dostojan imati djecu. Duša nije na prodaju, naš život se ne može osigurati razno-raznim ne djelima, nikakvim tzv. zaslugama. Dobro djelo je dobro djelo i već samo po sebi je nagrada bilo da je to dobročinstvo namijenjeno siromašnim ili bogatim ljudima. Svi mi na zemlji trpimo i umiremo. Ovdje ćemo i ostaviti sve iza sebe, a sretni mogu biti samo oni koji znaju i prihvaćaju da je život borba i da uvijek pobjeđuje ljubav zato ne treba tražiti nagradu ako smo dobri ljudi. I samo poštenje nam može pružiti potpuni mir u okrutnim olujama svakodnevnog života, pa makar i uz cijenu samoodricanja. U svakom trenutku trebamo biti svjesni svog postojanja. A nemoguća i najmračnija poglavlja našeg života su ona koja nas čine pobjednicima i ona nam daju priznanje koje zaslužujemo. Tek kada smo spremni prihvatiti da naša priča nije život u sjaju već u tami i sukobu s pokvarenim ljudima, možemo preuzeti medalju za uspješnu borbu s čudovištima iz tame.Naša snaga nije samo čin pobjede već predana borba s mračnim likovima koji nas potkradaju, s onima koji žive promašene živote. Ali kako sve to promijeniti? Hoćemo li proći cijeli svoj životni put u borbi s nepravdom i nepoštenjem i na kraju se upitati "dobro zašto smo se uopće borili"? Čemu sve to?
Ja sam svoj stil izgradila i ne dajem komplimente onim ljudima koji to ne zaslužuju. Sloboda koju imam je najveći dar. I to me tjera svakoga dana na posao, da realiziram svoje ideje, da budem svoj gazda i da branim svoja uvjerenja, a moj um je uvijek otvoren za nove poglede i informacije. Ne treba nikada klonuti duhom pa čak niti onda kada ste kažnjeni jer mislite svojom glavom, a to neki ljudi čine misleći da smo glupi i da ne shvaćamo pozadinu njihovih reakcija.
Eto baš si nešto razmišljam, sada kada smo ugledan i prvi grad koji je sponzorirao kupovinu certifikata o korupciji i mitu, red je da u gradskoj upravi odmah bude raspisan i natječaj i da se otvori novo radno mjesto. Recimo za čuvara certifikata o nepodmitljivosti. Padaju mi na pamet odmah kompetentne i sposobne osobe koje ispunjavaju uvjete za taj posao. Recimo, možda je malo novaca i malo honorara dobio donedavni politički komesar pa ga sada treba o trošku građana uposliti kao gradskog žandara. Pa ne može on igrati sporednu ulogu, a sanjati o glavnoj. Ne ide to tako u gradu u kojemu se ljude zbog neposlušnosti kažnjava oduzimanjem prostora. E, pa nazdravljam u ime onih koji ne vide dalje od svog nosa i tvrde da se nekome tko je bio u istražnom pritvoru krivica treba dokazati. Jebote, mudrost im curi na nos ko balaći. Sva sreća da nismo na divljem zapadu jer bi nečije face već bile na tjeralicama, a ispod bi bila kratica OZ Okružni zatvor REMETINEC, ali sve mi se čini da je to kultno mjesto prebukirano, pa za još malo više komfora možda je najbolje da jedan zatvor napravimo u našem gradu s krevetićima na kat Cabrio de luxe.
Jebeš ovaj moj roman, građevinar koji je napravio grešku i pokrio je žbukom ovdje može napisati svoje memoare. Ma bajka živa....
Nastavlja se.
Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.
AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ