KNJIGA ČETVRTA

DIO 16.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Naš život je naš brod i trebamo na tom brodu biti kapetan, a ne putnik. Svakoga dana trebamo razmišljati što učiniti kako bi smo poboljšali svoj život, a naši stavovi svakako su važniji od naših sposobnosti. Silla je sposoban za krijumčarenje i šverc. Saborski zastupnik za inkasiranje državne imovine sebi. Ana nije mogla utjecati na sve ono što se događalo, ali je znala iskoristiti svaku situaciju, bez imalo osjećaja. Bol je neizbježna, a patnju biramo sami.

Da ne spominjem sada Grgu čvarka, Radička, kapetana Harija i mnoge druge  koji bi sada puno trebali napraviti kako bi se iskupili, ali mogu se samo pokriti nečim preko glave, kako ne bi nikoga čuli i nikoga vidjeli. Bilo bi idealno kada bi svi oni osjećali barem malo srama, ali više se ništa ne može promijeniti. Svi mi možemo postati sjajni učeći, prihvaćajući, rastući. Ja često teško razumijem osobe koje su zadovoljne sobom i onim kakve su postale, jer vidim da im je život stagnirao, a oni me žele uvjeriti u suprotno. Rade vrlo malo na sebi i na poboljšanju svijeta općenito. Imaju neke čudne navike, ali ipak nastavljaju istim putem lažući i kradući. Oni nisu pouzdani ljudi, ali su samopouzdani, a to su dvije različite stvari. Obavljaju svoje dužnosti, ali su izgubili povjerenje ljudi koji su im vjerovali. Nisu shvatili da su odluke koje su donosili oblikovale njihovo sutra. Zabava nije isto što i sreća, a užitak je samo privremen. Trenutno oni misle da su dobro, ali to ne znači da zaista i jesu dobro. U traženju odgovora što je dobro, najprije je potrebno pogledati se u ogledalo i sam sa sobom razgovarati.

Naši geni su samo jedna biološka jedinica smještena u jezgri stanice, no to ne znači da čitav život određuju baš ti geni. Ono što se nalazi izvan gena označava reakcije i potaknuto je iz unutarnje ili vanjske okoline svakog pojedinca. Naše gensko nasljeđe se aktivira tek kada dobije poticaj iz okoline i tada stvara signale koji su ključni prekidači i koji odlučuju hoćemo li nešto ispravno napraviti, ispravno pročitati i sve to stvara određene molekule našeg držanja. Školski primjer poštenih i nepoštenih osoba  ne očituje se na isti način, a stres je prvobitni signal za opću ugroženost našeg organizma. Naše svjesno djelovanje je proces koji nas izgrađuje i sami biramo  razne oblike ponašanja. I tako stvaramo navike, da recimo živimo lagodno i iznad svojih mogućnosti i onda usmjeravamo svoju sudbinu u onom pravcu u kojem mi to želimo. A možemo uvijek izabrati i drugačije, jer tradicionalne vrijednosti su zdrav i kvalitetan život i čovjek podjednako treba njegovati svoje cijelo biće, jer samo tako ostavlja najbolje nasljeđe onima s kojima dijeli životni trenutak i onima koji dolaze iza nas. S obzirom na sve to, očekivano je da ćemo u teškim životnim situacijama za podršku ili savjet se obratiti prijateljima, ali ako su odnosi narušeni tada će i pravi savjeti izostati. Između mene i Ane su odavno odnosi zahladili, jer ja nisam htjela podržati ono što ona radi i uvijek sam joj govorila svoje mišljenje, međutim neki drugi ljudi su je drugačije savjetovali sve dok se cijela situacija nije pokazala štetnom. Pa niti sada Ana ne može prihvatiti da sam je ja savjetovala poštujući svoje osobne vrijednosti, koje se temelje na mom svjetonazoru, na mojim uvjerenjima. Vjerojatno se nas dvije po svojim karakteristikama jako puno razlikujemo, a ona nije u stanju  niti jednu situaciju pogledati iz moje perspektive.

Puno ja o svemu razmišljam i o nekim delikatnim situacijama i sada mi jednostavno više nije stalo do toga da promijenim pokvarene osobe. Meni je jasno da su oni sami birali svoj put, ljude koji ih okružuju, koji će im podilaziti dok imaju koristi od njih, ali isto tako mi je jasno zašto me sada tako panično izbjegavaju i nastoje od mene sakriti  sve ono što su napravili. Ponekad je dobro prešutjeti ponešto, jer neki ne mogu i ne žele preuzeti odgovornost za prljavštine iz svog života, ali ja smatram da je većina ljudi dobra i zato s njima dijelim svoja razmišljanja i spoznaje. Svi se mi međusobno razlikujemo i svi imamo pravo argumentirati svoje stavove, ali istina je ipak samo jedna i očekujem da će prije ili kasnije ta istina izađi na površinu. I zato se ne bojim pisati i izražavati svoje stavove, jer sve to je moje viđenje, a ako neki misle da nisam objektivna  u ovoj kriznoj situaciji za našu sredinu neka prestanu čitati ovaj moj roman s izmišljenim likovima. Ja nisam tu da bih rješavala probleme već da progovorim o delikatnim situacijama koje su nas dovele do ovdje. I svjesna sam da kao pojedinac ne mogu riješiti krizu, ali nije suvišno pisati o nekome i nečemu, jer nam te osobe ne odgovaraju i njihovi postupci su krajnje nakaradni.

Sve ovo što se nama u Hrvatskoj događa je bolno i postupci nekih ljudi su stvarno za osudu. Ani sam uvijek željela pomoći, ali tako da sama pronađe snage za rješavanje svojih problema. Stvarno sam mislila da će u sebi prepoznati pravi put, najbolji put, hrabrila sam je, međutim ona sama nije ustrajala na tome da dobije rat, jer je sve bitke zapravo vodila sama protiv sebe. Što se drugih tiče njima nisam nikada niti željela pomoći, dapače samo ih želim raskrinkati kao osobe, da svi shvate o kakvim je licemjerima i lopovima riječ. A moj interes za njih će prestati onoga trenutka kada budu iza brave.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ