KNJIGA DRUGA

DIO 8.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

Svakoga dana svjesno biramo vidjeti ono najbolje u svima i svakome. I lakše se diše kada se živi na takav način. Malo pomalo, vidjet ćete nešto lijepo i korisno i prihvatit ćete ono što je sada. Kaos, strah, neizvjesnost, stres, pa iz svega možemo izvući nešto dobro ako razmišljamo isto. Razumijevanje različitosti prvi je korak u svemu tome. Vladica je prihvatio košmar u Ani, ali isto tako je bio svjestan da ona u njemu u ovom trenutku traži sigurnost kako bi sprovela u djelo svoj naum, svoje stavove. Nije Vladica naivan, ali je Anu prihvatio onakvu kakva je bila i razumio je da se u njoj krije mračna strana, ali je isto tako znao da on polazi od vrlo moćne pozicije i na njoj je bilo samo da mu vjeruje. Ne zato što je to jednostavnije, već zato što je on mogao riješiti sve njezine probleme. Jedino  što mu je iskustvo govorilo da će ona svim srcem i svom svojom strašću  i žarom biti uz njega, ali dok se ne dokopa svog cilja.

Imao je on svoja limitirana uvjerenja, ali isto tako je znao da ju je mogao držati na kratkoj uzici  u uvjerenju da je moguć i neuspjeh. S vremena na vrijeme sabotirao je njene prognoze, kako bi joj dao mogućnost da se prisjeti liste stvari koje je do sada postigla i zbog kojih može biti "ponosna" na sebe. Pustio je Anu da sumnja.

Ana nipošto nije bila skromna osoba, samo što je sve pripisivala u svoje vrline i nikada nije bila iskrena o svojim manama. Ana je u sebi imala nevjerojatnu snagu i vještine koje su bile svojevrstan katalizator. Ana je odavno ovladala sobom, onima koji su je okruživali i svi koji nisu mislili kao ona bili su joj neprijatelji. Nikada sebi nije rekla ne i ta njena samodisciplina od čelika pomagala joj je da ustraje do cilja. Ovaj put cilj je bio domoći se onoga što je njen bivši svojatao. I nikada nije gubila motivaciju, znala je koje su njegove slabosti i tu je udarala najžešće. I zbog toga njegova buduća se nije mogla vinuti u visine, jer nije imala odskočnu dasku, a Ana je u izbornim trenucima bila snagom svoje volje netko tko je isforsirao pobjedu saborskog zastupnika. I sve je bilo vrijedno toga.

Sa svakim danom legla bi ispunjena u postelju i euforično sretna, jer ga je dotukla tamo gdje je bio definitivno najtanji. A sada su slijedile samo finese te igre. Mali koraci koje je prepustila Vladici da definira njezinu pobjedu. Biti najbolja u svemu nije niti najmanje lako, to ne podrazumijeva idiličan život. Baš suprotno, to podrazumijeva da mukotrpno radite do ostvarenja svog cilja. Proračunato i  bez emocija. Da, dragi moji, svaki novčić ima dvije strane, a mi gledajući njene uspjehe, često želimo onu sjajniju, ali njena kvaliteta života bila je krajnje nezdrava. Ipak, Ana se nije mogla i nije željela mijenjati. A nije imala niti volje da u svom odrazu u zrcalu pronađe vlastitog prijatelja, jer ona je sebe ipak dobro poznavala. I sve svoje navike, svoje metode na kojima je ustrajala po svaku cijenu i usudila se od  sebe željeti i tražiti, korak po korak da dobije ovu bitku baš kao i sve prije nje. A imala je povjerenja i u Vladicu, o kojemu nije baš previše razmišljala, jer bi je to usporilo. Uostalom postavila je sebi pitanje što je najgore što joj se može dogoditi, a što je najbolje i nije li to najbolje zapravo vrijedno svega?

Promišljala je Ana o svemu i preuzela je odavno glavnu ulogu u svom filmu. I bilo je tu puno drame, puno akcije, puno tragedije, možda ponekad i horor. Ali scenarij njenog života bio je u njenim rukama. I Ana se nikada, ama baš nikada nije ispričavala za svoje postupke i nikada nikome nije objašnjavala svoje postupke. Ali u noćima bez sna je ipak razbijala glavu i kopkalo ju je nešto, no već ujutro bi prešutjela i odustala od tih misli. Uostalom sumnja u sebe je poput gubitka. Uvlači se pod kožu i izlazi na sve pore van i servira porciju straha, obilje samokritike. I dok sumnja raste mi se smanjujemo. Ona jača, mi slabimo. E, pa to kod Ane nije bilo moguće, jer je ona samo svom cilju pridavala na važnosti, jer ako krene kopati dublje po svojoj nutrini tko zna s čime bi se suočila.

Sve je ona vukla kao teret svoje osobnosti, karakter kojim se nije željela baviti. I nikome nikada nije puštala da vodi glavnu riječ. Ana je jabuka sa crvom u sebi koji ju je samo noću nagrizao. I ona je samo noću osjećala nelagodu i iskreno je promišljala da joj je dosta svega. Ali već ujutro ništa nije odgađala. Ana nije imala povjerenja u ljude, niti u život i odmalena je znala naći zaštitnike kako bi lakše i bolje preživjela. I svi likovi oko Ane bili su samo marginalci koji joj nisu mogli nametnuti svoja uvjerenja. Samo trenutno joj je bio potreban Vladica i bila je svjesna jasnoće te misli. Izabrala ga je kako bi poslužio svrsi, kako bi joj koristio, a to što je on bio oprezan....pa imala je ona već posla s takvima. Oni su se uvijek u konačnici utopili u emocijama, a njeno trenutno uzbuđenje u koje bi ulagala ogromnu energiju polako se topilo i usmjeravala je sebe prema novim idejama.

Nastavlja se.

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna i nenamjerna.

AUTORICA: ZLATA PAZMAN PETRIĆ