Stanje tehničke kulture u Novoj Gradiški 1959. godine

U Novoj Gradiški je postojao kotarski odbor narodne tehnike koji je, kako je tada bilo uobičajeno, osnovan direktivom. Budući da nije imao niti jednu osnovnu organizaciju tehničke kulture, bilo je očito da će se uskoro ugasiti.
Uz takvo stanje u tehničkoj kulturi i u vrlo teškoj društvenoj situaciji, Savez radioamatera
Jugoslavije dogovorio je s vojnim vlastima široku suradnju s postojećim radio klubovima i
klubovima u osnivanju. Imperativ je bio obučavanje i treniranje vojnih radiotelegrafista i stalni izvor novih kondicioniranih radiotelegrafista. 
U garnizonu Nova Gradiška služio je radiotelegrafist Dimić Lazar i bilo je logično da on pokrene nekoliko ljudi iz grada i još dvojicu iz kotarskog odbora narodne tehnike da zakorače u zanimljivi svijet telekomunikacija u kojem je nemodulirana telegrafija (CW) zauzimala počasno mjesto.
 Tako je oformljen incijativni odbor od deset članova, koji je dobio zadatak pripremiti osnivačku skupštinu.
Osnivačka skupština radiokluba Nova Gradiška održana je 27. prosinca 1959. godine. Prisutno je  bilo 32 člana, a u prvi upravni odbor izabrani su:
predsjednik Žugaj ing Karlo
sekretar Kurtz Stjepan
blagajnik Kurtz Vera
Ostali članovi upravnog odbora: Božičić Milorad, Dimić Lazar, Jurišić Milan, Njegovan Branko, Pancirov Jakov Škrgetić ing Željko i Tafra Josip.
Nakon izbora skupština je usvojila i PRAVILA RADIOKLUBA.
Klub je registriran u nadležnom organu općine 19. rujna 1960. godine,a u savezu radioamatera Hrvatske, 3. studenog 1960. s pozivnim znakom YU2AAY
U travnju 1961. održani su prvi ispiti u klubu. 6 kandidata položilo je ispit za 3. klasu i 4 kandidata za 4. klasu.
Prve veze nemoduliranom telegrafijom na 7 MHz održali su 19. prosinca 1961. godine:
Dimić Lazar sa GW3OSV
Kurtz Stjepan sa YU2GAB
Za održavanje veza klub je imao prepravljeni prijemnik Kosmaj koji je na kratkom valu imao segment od 7 MHz. Odašiljač i antena bili su improvizirani od vojnog otpada. Radilo se isključivo nemoduliranom telegrafijom.
1962. godine kupljen je u Vinkovcima prvi amaterski komunikacijski kratkovalni prijemnik,s kojim se od tada moglo raditi i na drugim frekvencijama. Odmah je postalo jasno da uz takav prijemnik treba i bolji odašiljač. 
1963. godine kupljen je u Daruvaru, od poznatog konstruktora, YU2HA, novi kratkovalni 
odašiljač sa 3 banda, snage 100 Wata i amplitudnom modulacijom. To je bio odličan razlog da se malo odahne od tastera i Morseovih znakova i da se uzme u ruke mikrofon. Od tada se glas iz Nove Gradiške svakodnevno čuo na svim meridijanima svijeta.
Te godine učlanio se u radioklub profesor Vidaković Mladen, koji je radio na gimnaziji, a bio je jedan od mnogih radioamatera koji su zavoljeli elektroniku iako su bili različitih struka. Osim toga bio je dobar propagator radioamaterizma,volio je pisati,  pa je tako sačuvan dobar dio dokumenata iz tog vremena.
1965. godine kupljen je od Saveza radioamatera Hrvatske UKV primopredajnik CONTEST-25. To je u ono vrijeme bio vrlo moderan uređaj na bandu 144-146 MHz sa amplitudnom modulacijom i nemoduliranom telegrafijom. Tako se i naš klub  uključio u mnoga natjecanja na tom bandu i postizao zapažene plasmane,, pogotovo kada bi radili sa Psunja.
Članovi kluba su bili ljudi svih uzrasta i zanimanja, od učenika do doktora znanosti, koji su otkrili uzbudljiva putovanja na radiovalovima širom svijeta, stječući tako nove prijatelje i nova saznanja,a da pri tome ne izlaze iz svojih  domova ili klubova.
Počevši na tečajevima u klubu, mnogi su mladi ljudi izabrali elektroniku kao svoju trajnu preokupaciju. Postali su vrsni telegrafisti, tehničari, inženjeri ili eksperti za elektroniku i informatiku. Neki su stjecajem okolnosti preselili u druge krajeve naše zemlje i tamo nastavili djelovati u amaterskim klubovima, drugi su ostali stvarati nove generacije radioamatera, da unapređuju rad i tehnička znanja i da šire organizaciju.
Stjepan  Kurtz-Štefo, YU2NHO je posebno obilježio 60-te godine. Obučio je mnoge radioamatere  na mnogim tečajevima.
Uz nastavnika tehničkog odgoja Miroslava Vargu u osnovnoj školi Josip Krajačić Prika (danas Lj.Gaja) mnoga su djeca izabrala elektroniku za svoj poziv.
Zbog toga je dobio visoko priznanje  Nikola Tesla Saveza radioamatera Jugoslavije.
Kraj 60.-ih godina je protekao mirno , jer je generacija aktivnih mladih otišla na studij.
1970.-te
Pojavila se nova vrsta rada, komunikacija sa jednim bočnim pojasom (SSB), koja je omogućila znatno efikasnije fonijske veze i zauzimala manje mjesta na ponekad prenapučenim bandovima. Za razliku od prethodnih godina kada se sav radioamaterski svijet snabdijevao uglavnom vojnim viškovima, sada se pojavila ozbiljna industrija s masovnom proizvodnjom amaterske opreme, u čemu je Japan odigrao glavnu ulogu. Savez radioamatera Hrvatske naručio je veću količinu SSB primopredajnika TRIO TS 510 i ponudio klubovima, po pristupačnoj cijeni. 1971.kupljena su dva takva uređaja. Bilo je to čudo od tehnike. U volumenu nekog srednjeg radioaparata bio je smješten i prijemnik i odašiljač za svih pet bandova koja su tada radioamateri upotrebljavali.
Nakon višestrukih selidbi klub je dobio prostoriju na 6.katu „nebodera“.Uvjeti za rad su bili znatno poboljšani.Prostorije sa centralnim grijanjem, visina “nebodera”entuzijazam mladih i iskustvo starijih je urodilo plodom. Počela je gradnja antena, prvo kratkovalnih, a potom UKV.
Osvajane su diplome i počelo sudjelovati u natjecanjima. Iskorištena je prirodna blizina Psunja i pomoć voditelja RTV odašiljača Radiotelevizije Zagreb i člana radio kluba Borisa Jugovića YU2REJ koji je u više navrata predsjedao radio klubom.
I kada se Dubravko Tusić YU2ROE vratio sa studija počele su značajnije aktivnosti.. 
Sedamdesete i osamdesete godine bile su nam plodne u porastu članstva, otvarale su se nove sekcije kluba pa je trebalo sve više opreme.
Od 1959. do 1987. održano je u klubu 16 tečaja, broj operatora porastao je od početnih 32 do 184,raspoređenih u tri sekcije:sekcija TANG, sekcija ELTING i sekcija Nova Kapela koja od 1996. postaje samostalan klub „Željko Vidović Roky 9A2CGK“.
Zaredale su se pobjede na značajnim jugoslavenskim natjecanjima, priznanja šire zajednice i saveza radioamatera Jugoslavije. Sudjelovalo se u obranama od poplava, vježbama „Ništa nas ne smije iznenaditi“, u izborima-dojavljivanjem rezultata, jer mnoga sela nisu imala telefon. Bilo je to vrijeme suradnje sa svim institucijama društva u općini i šire. Najplodnija suradnja je bila sa Radiotelevizijom Zagreb posredstvom Borisa Jugovića i radarskim centrom koji se nalazio prvo na Psunju, a onda na Goricama gdje je i danas.
Tada je izvršena zamjena prostorija za dva kontejnera. Jedan kod vatrogasnog doma,a drugi na Psunju.
Preranom smrti Dubravka Tusića 1986., -lokomotive radio kluba od početka 
70.-ih puno se toga promijenilo. To je bio predratni period , kada se iskusna ekipa sa 
mnogobrojnih natjecanja našla pred novim izazovima. 
RATNE GODINE 1991.-1995.
Od 184 operatora u 1987.godini,u lipnju 1991.godine broj se smanjio na 45, ali sa dobrom koncentracijom:
Dragalić-7 operatora
Nova Gradiška-24 operatora
Nova Kapela -14 operatora
23.Svibnja 1991.od ministarstva obrane stigao je dopis za organiziranje Radio mreže za opasnost RMZO.27 operatora se dobrovoljno stavilo na raspolaganje Sekretarijatu narodne obrane. U klubu su počele pripreme za eventualne akcije.
2.Kolovoza je ustrojen općinski štab narodne zaštite u kojem je jedan član bio iz našeg kluba.
14.Kolovoza 1991. - hitan poziv za akciju. Dva sata nakon poziva Krizni štab je imao na raspolaganju 12 operatora sa 14 stanica,od kojih je 5 bilo u automobilima,te se kretalo po terenu sa pripadnicmma Garde. S takvom mrežom radioamateri su neprekidno održavali veze sa štabom,a oni koji su bili uz autocestu javljali su svaki pokret vojnih kolona Centru za Obavještavanje.
Ubrzo su pripadnici Banjalučkog korpusa organizirali bjesomučne smetnje na našim kanalima.
Za nekoliko dana su počeli stizati i drugi operatori,pa je ekipa narasla na 33 člana sa 19 stanica, te su se mogle organizirati smjene. Iskustvo sa natjecanja je došlo do punog izražaja, jer su amateri našli načina da ipak održe sve veze bez obzira na smetnje.
U narednom periodu su dobiveni specijalni prijemnici, pa je jedna skupina radioamatera 24 sata prisluškivala sve operativne frekvencije.Tako se doznao datum napada na Slavču.Na vrijeme se reagiralo, te je oprema premještena, a građanima omogućen prijem Radio Nove Gradiške i televizijskog programa.
Prilikom prvog zračnog napada uništena je telefonska centrala, što je bio šok za građane koji su gradu pokušavali dati život. Tada je radio klub organizirao razmjenu telegrama i mrežu traženja zajedno sa Crvenim križem. Razmijenjeno je na stotine telegrama, koji su dostavljani građanima, bez obzira na svakodnevno granatiranje.
U zimi 1992.organiziran je tečaj, gdje su polaznici bili većinom pripadnici Hrvatske vojske i Policije.
15.ožujka 1992. 45 kandidata je uspješno položilo ispit.
U proljeće 1993.uz pomoć sekcije radio kluba ELTING i firme DATA LINK izrađen je i postavljen digipitor 9A0XNG,koji je služio kao lokalni čvor za digitalne komunikacije, ali je bio povezan i sa republičkom mrežom.
U ljeto 1993.organiziran je ponovni tečaj, kada je 14 kandidata položilo ispit.
Zadnji ratni tečaj je bio u zimu 1995. kada je ispit položilo 22 kandidata.
Na kraju Domovinskog rata 46 članova je dobilo Spomenicu Domovinskog rata.
U ožujku 1994.u Hrvatskom Saboru smo među prvima u Hrvatskoj dobili dvije najviše državne nagrade tehničke kulture
 Faust Vrančić za 1992. godinu- Radio klub 9A1AAY i Boris Jugović 9A2EI.
1999.Radio klub je primio Medalju grada Nove Gradiške.
U poratnom periodu Radio klub «Nova Gradiška» je ostao bez prostorija za rad.Radio amaterske aktivnost su se odvijale od kuća ,a arhivski materijal je bio smješten u  kontejneru uz garažu Vatrogasnog doma u Novoj Gradiški. Kontejner, koji je postavljen na Brezovom polju i korišten za takmičenja je tijekom rata uništen. Nastavilo se sa sudjelovanjem u radioamaterskim takmičenjima, povremenim odlascima na slične lokacije te sudjelovanjem u raznim akcijama.
2009.dobivene su prostorije u bivšem remontu. Od te godine aktivnost je povećana te je kupljen novi multiband uređaj Kenwood TS2000 , uređen antenski sistem i prilagođen radio mreži za opasnost RMZO. Sudjelovalo se i na nekoliko vježbi VODA 2008. i STON 2009.
Rad je usmjeren na digitalne veze,. Digipitor i lokalni repetitor premješteni
na Psunj i dani Hrvatskom radioamaterskom savezu na korištenje.
2013. je izrađen novi lokalni digipitor i postavljen u centru grada.
Ali budući da digitalna tehnika ide divovskim koracima naprijed, Paket radio putem digipitora je ubrzo zastario ,jer se Internet vrlo brzo širio,pa se traže novi oblici digitalnih komunikacija.
Sve do smrti Borisa Jugovića 9A2EI u siječnju 2019.održavan je magistralni digipitor i repetitor na Psunju.
2019.

2019..  je izabrano novo rukovodstvo kluba i pokrenute su značajnije akcije za oživljavanje radioamaterizma u Novoj Gradiški.
Uspostavljena je odlična suradnja sa školama posebno sa Elektrotehničkom i ekonomskom školom, gdje smo uspjeli u praktičnoj nastavi izraditi 5 kompleta radio goniometara prijemnika i predajnika i stvoriti osnovu za rad sa školama. Održano je nekoliko radionica u školama i udrugama u cilju popularizacije radioamaterizma.
Dobili smo nove prostorije u centru grada gdje smo nedavno preselili. Odmah je započeo tečaj sa 9 polaznika.
Povećanjem aktivnosti počeli su se vraćati stari članovi, tako da smo uspjeli otići na više natjecanja.Nadamo se da će nam se stari članovi i dalje vraćati, jer u poslijeratnom periodu 1994.godine je bio najveći broj članova-125.
Danas klub broji 38 članova,od toga 30 sa plaćenom članarinom.
Predstoji nam uređenje novog prostora koji planiramo urediti na način da uređaji mogu raditi nekoliko sati neovisno od električne energije. Antenski sistem bi ostavili prilagođen radio mreži za opasnost RMZO, a sustav civilne zaštite pojačali sa još nekoliko članova . U planu je i uređenje natjecateljske lokacije na Psunju,gdje smo prisutni 50-tak godina i koju smo imali uređenu,ali je uništena u domovinskom ratu.
Novi trendovi u digitalnoj tehnici u koje se planiramo upustiti daju naznake da radioamaterizam ima budućnost.              

Nova Gradiška,30.11.2019.

Predsjednik radio kluba Nova Gradiška
Željko Ivanišević,9A3GV