Renato Jelinić se prije 25 godina oženio i otišao živjeti u Australiju za koju kaže da je iznimno lijepa i nadasve uređena zemlja. Otac je dvoje odrasle djece koja su donijela odluku da žele ostati u Australiji, za razliku od Renata kojega nostalgija vuče u njegov rodni Cernik. Ove godine došao je s ciljem da kupi nekretninu u kojoj želi provesti svoje umirovljeničke dane. Većina ga pita kako to da se želi vratiti, sada kada svi odlaze iz Hrvatske, a onda im Renato objašnjava kako u tuđini baš i nije lako kako mnogi zamišljaju. Prije svanuća se ustaje i posao se završava kada se gasi danje svijetlo. I sav navac koji se zaradi je težak. Renato Jelinić ima svoju soboslikarsku tvrtku u kojoj je radilo 12 uposlenih, no sada lagano smanjuje posao, jer se za pet godina želi za stalno vratiti u Hrvatsku. Sit je stresa, jer preživjeti jedan dan u tuđini pravi je podvig. Gubi se snaga, energija, ali istina može se dosta zaraditi, međutim nije sve niti u novcu. Želja za povratkom je puno snažnija i veća i nikakva materijalna dobra ne mogu ispuniti tu prazninu. U razgovoru koji smo snimali za naš program Renato nam je istaknuo kako smo svi mi negdje u borbi za golu egzistenciju izgubili kontakt s prirodom i svijetom u kojemu su oblaci, rijeke, sunce, zvijezde, a svi mi smo dio tih elemenata. Za Renata je život u Hrvatskoj blagoslov,a nakon izbivanja van rodnog Cernika želi si ispuniti životni san i uskoro svoju kuću u Cerniku početi uređivati. Duboko ga boli kada vidi kako su zlatna polja Slavonije zarasla u korov, a seljaci prodaju čitava imanja za sitan novac. I nada se zbog svih nas da će tome ubrzo doći kraj, jer ovaj narod zaslužuje bolje. Hrvatska ima golemi još uvijek neiskorišteni potencijal i ne treba otići van njenih granica da bi se to shvatilo...