U POŽEGI PROSLAVLJEN DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA

U POŽEGI PROSLAVLJEN DAN POSVEĆENOG ŽIVOTA

Na blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnicu, 2. veljače, redovnici i redovnice koji djeluju na području Požeške biskupije okupili su se u Požegi na duhovni program kojim su proslavili Dan posvećenog života. Program je započeo u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma gdje je p. Mijo Nikić, isusovac održao nagovor pod naslovom »Pozvani na svetost – živjeti redovničku karizmu u mjesnoj Crkvi«. P. Nikić je govorio o kompleksnosti čovjekove stvorenosti kroz tri sastavnice - duha, duše i tijela - naglasivši kako izostanak jedne od tih triju ili nedovoljno zrelo življenje istih onemogućuje da čovjek živi svoj zdrav odnos prema Bogu i čovjeku. Naveo je konkretne primjere redovničke prakse u kojoj na vidjelo dolaze određeni problemi koji su posljedica čovjekove ranjenosti i nezrelosti, ali u isto vrijeme oni mogu biti prednost ako redovnik, odnosno redovnica gaji zdravu samokritičnost kojom pristupa sebi u otvorenosti za svoj napredak i rast. Pozvao je prisutne da se prisjeti svoje redovničke karizme koju su primili od svojih utemeljitelja te se iznova oduševe živjeti vjerno i predano zavjete koje su dali Bogu u Crkvi i koje sada konkretno žive u određenoj mjesnoj Crkvi. Potom su redovnici i redovnice u crkvi sv. Lovre slavili Službu večernjih hvala i imali prigodu za osobnu svetu ispovijed.
Središnji dio programa bio je u Katedrali gdje su se redovnici pridružili vjernicima u molitvi svete krunice te su sudjelovali na euharistijskom slavlju koje je predvodio biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima predstavnicima redovničkih zajednica, svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova te iz Župe sv. Terezije Avilske. Slavlje je započelo ulaznom procesijom redovnika i redovnica s upaljenim svijećama te blagoslovom svijeća na ulazu u Katedralu.
U homiliji biskup je sestrama redovnicama i braći redovnicima čestitao Dan osoba posvećenog života te ih je upitao jesu li radosni što su redovnici. Dobivši potvrdni odgovor, pozvao ih je da u svjetlu naviještene Božje riječi promotre svoje redovničko služenje. Ustvrdio je da je u evanđeoskom ulomku prikazana povorka ljudi u jeruzalemskom Hramu, u kojoj se nalaze Marija i Josip, noseći na rukama preveliki dar, jedinorođenoga Sina Očeva, koji je postao čovjekom, žele
i ga po Mojsijevom zakonu prikazati Bogu kao svog prvorođenca. No, naglasio je biskup, nije samo Marija prikazala Isusa, čije je tijelo postalo Božji hram, koji je utjelovljenjem postao jedan od nas, kako nas uči pisac Poslanice Hebrejima u ulomku drugog čitanja, nego je on prikazao Ocu samoga sebe, ali i svakoga od nas učiniti svojim hramom i u njem se prikazivati Ocu. Događajem prikazanja u Hramu Bog je pokrenuo događanje koji je stiglo i do nas, u kojima on nastavlja ostvarivati svoj naum na svoj čudesan i pokatkad nama nerazumljiv način. U toj povorci bio je i starac Šimun, za kojeg evanđelist Luka kaže da je bio pravedan i bogobojazan, čovjek pun Duha Svetoga koji je iščekivao utjehu Izraelovu i koji je svojim staračkim očima, a još više očima vjere prije svoje smrti vidio Pomazanika Gospodnjega, kako mu je Duha Sveti bio obećao.
Ukazavši na pojavu da mnogi ljudi danas u Hrvatskoj vide samo ono što je negativno kako u društvu tako i u Crkvi, biskup je naglasio da nije sve oko nas i u nama samo zlo i mrak, već da ima puno dobra i svjetla, ali da je potrebno stvarnost promatrati očima vjere, i biti poput Marije, koja u događaju prikazanja ništa ne govori, nego sluša druge dok govore i s divljenjem gleda kako Bog ostvaruje svoj naum spasenja. Zamolio je Isusa Krista da u redovnicima i redovnicama te u svim nazočnim vjernicima očisti hram njihova tijela od duhovne hrđe, i svojim svjetlom rasprši tamu njihova zla i grijeha, kao što je vatra moćna pročistiti željezo, srebro i zlato, kako slikovito reče prorok Malahija, govoreći u prvom čitanju o potrebi očišćenja hrama. Potaknuo je redovnike i redovnice da u Hrvatskoj budu takvi vidioci kakvi su bili Marija, starac Šimun, i toliki drugi tijekom dvije-tisućljetne povijesti Crkve, među kojima je sv. Franjo, sv. Vinko Paulski, sv. Ivan od Boga i drugi sveti utemeljitelji njihovih redovničkih zajednica, koji su sebe promatrali u Isusu Kristu i nastojali živjeti od njegove snage.
Podsjetio je redovnike i redovnice da je u krštenju Isus Krist ušao u njihovu ljudsku slabost i ranjenost grijehom i smrću, i da zbog toga njihova sudbina nije njihova nemoć, nego Isusova moć i njegova pobjeda nad smrću, te ih je pozvao da zbog toga budu radosni i u toj radosti žive svoju redovničku karizmu. Pozvao ih je da trajno budu okrenuti prema čovjeku i na taj način po svakodnevnoj molitvi i žrtvi vjerno ostvaruju poslanje koje im je Bog dodijelio. Potaknuo ih je da jedni drugima, molitvom i na druge načine, pomažu izaći iz svojih slabosti, da ne osuđuju jedni druge, nego jedni u drugima vide djelo Božje ljubavi, te da u svom redovničkom služenju, ohrabreni današnjim blagdanom i potpomognuti Marijinim zagovorom cijelim svojim bićem žive predanost Bogu.
Nakon homilije redovnici i redovnice s upaljenim svijećama u rukama zahvalili su Bogu za dar poziva i predvođeni svojim predstavnicima obnovili su vjernost zavjetu siromaštva, poslušnosti i čistoće. Na svršetku misnog slavlja biskup Antun je zahvalio redovnicima i redovnicama što svoje služenje Isusu Kristu i bratu čovjeku ugrađuju u Požešku biskupiju, što mole za nju i što je vole. Zamolio je Gospodina da blagoslovi sve njihove žrtve, poteškoće i trpljenja, te da ih za njih obilno nagradi. Zahvalio je p. Miji Nikiću za riječ koju je uputio osobama posvećenog života, a nazočnima je zahvalio za sudjelovanje na misnom slavlju te je na sve njih zazvao Božji blagoslov.
Nakon toga slijedio je susret u Domu pape Ivana Pavla II. uz mali domjenak.

Kolumna