Kolumna Zlate Pazman - Petrić : “Tko kaže da nam je loše???“

Kolumna Zlate Pazman - Petrić : “Tko kaže da nam je loše???“

Pregledano :3050

Ne znam kome ide lošije? Stanovnicima Houstona ili nama u Novoj Gradiški? Oni prvi se bore s podivljalim uraganima, a mi s rekordnim brojem odlazaka iz grada u potrazi za poslom. Ali o tome se šuti ! Ne treba utapati samog sebe! Naše mudro vodstvo se trudi da gospodarstvo stane na "svoje noge" i da se ovo malo jada od ljudi, koji su ostali u gradu, ipak zaposli. No, sve to ide nekako sporo. K`o kad smo bolesni. Valjda nema terapije koja nama može pomoći. U dijelu javnosti percepcija da smo grad raskoši i da nekima napola novoobnovljenim ulicama teče med i mlijeko. A meni se čini da smo grad apsurda!!!

Jedan dobronamjerni čitatelj portala jučer mi reče da je drastično porastao broj čireva na želucu kod onih koji čitaju moje kolumne, a jedan drugi gospodin me upitao što mislim o tome treba li nekim našim ljudima test inteligencije? Niti jedno niti drugo nisam prokomentirala, ali sam prošla kraj kipa ožalošćenog Pape. Znao je On da se za obespravljene i siromašne treba boriti, pa i kada tvoj način borbe gradski mudraci ne odobravaju. Kada ti zato samovoljno i samoinicijativno uskrate potporu iz gradsklog proračuna. Nema veze, zacijelo je ta potpora potrebnija profesionalnim "narikačama", koje će gradske vlasti dići u nebesa. I to je dobro. Svatko zna svoje. A projekti "day after" i nadalje na čekanju, dok se ne riješe imaginarni prioriteti,uz pomoć valjda Svjetske banke. Naši gradski neimari nastavljaju s poslom kako su zacrtali, a grad ove jeseni ispražnjen od svakog urbanog, društvenog i ponajviše radnog smisla. Konzerviran kao spomenik mrtvom gradu u prirodnoj veličini. Ostali samo preparirani leševi, koji šetaju gradom i ne postavljaju nikakva pitanja. Sve nešto neživo i besmisleno. Ali u ovom gradu već odavno do izražaja dolazi samo snalažljivost pojedinaca. Oni koji u tuđoj muci vide svoju poslovnu priliku i priliku za svoje jatake. Oni koji pod krinkom humanitarne pomoći zarađuju. I onda Robert Zuber napravi film "Život od milijun dolara". Pitam se kada ćemo ( i hoćemo li  ga ) vidjeti i ovdje gdje je sve počelo,  u Novoj Gradiški. Za neke popularne aktere filma koji smo odgledali u Puli, Vukovaru,... uskoro u Zagrebu (možda i u Novoj Gradiški?!), bila je to poduzetnička ideja koja nam je jasno dala do znanja kako "oguliti" onoga tko je u potrebi. A trebali su biti ruka spasa i svjetlo na kraju tunela. I sada ti isti još uvijek pokušavaju manipulirati javnošću. I treba ih, izdašnom potporom iz gradske blagajne, nagrađivati. I neka! Ja nisam "neopišljivo" zabrinuta i kada mi neki hoće zabraniti pisanje mojih komentara. Ali, ruku na srce, stvarno i nije u redu da pišem što ja hoću, a vremena uopće nisu loša i nisu teška. Zato je najbolje da u gradu uskoro opet imamo vatromet. Kažem ja vatromet je najljepši kada je u gradu mrak. A vatomet kratko traje, pa ne stignemo uočiti ljepotu, ugodu i bezbrižnost življenja. No, dok traje vatromet poltroni brže i lakše izbroje proračunski novac - apanažu za svoje usluge i za svoju podobnost, a i bez kičme se lako vinuti u visine. Poslušni seketari partije pobočnici svakoj vlasti novinari npr. piši-briši tekst hvalospjeva o posjeti Svjetske banke.Stvarno su vjerodostojni svaka čast. Samo kada se jednom strmopizde jadnici i beskičmenjaci imat će cijelu vječnost da razmisle o svojim (ne) djelima. Ali i onome što su učinili drugima! Ili, nisu, a možda su trebali?!  Bilo kako bilo, ja ću i nadalje po svom, jer glavni adut mog novinarskog rada je marljivost i brutalna istina, sviđala se nekome ili ne!

Uopće ne žalim što mi je poštovani gospodin Vinko Grgić samovoljno ukinuo mjesečnu potporu od 1.000 kuna iz gradskog proračuna, jer kada ti netko isplati iz proračuna tisuću  kuna misli da ti je to darovao. A onaj tko ti daruje može ti to i uzeti. I pri kraju ovog mog današnjeg čitateljskog susreta s onima koji čitaju moje tekstove, poruka nadobudnim političarima koji su se prepoznali.

Draga gospodo, taštinu stavite u drugi plan, bahatost zamjenite susretljivošću, a kalkulanstvo poštenjem i imajte na umu da građane ne smijete podcijenjivati. Ja nikada nisam olako shvaćala profesiju novinara, niti njegove dužnosti. Slobodu pisanja nitko mi nije dao, pa mi je ne može niti uzeti! Novinari  imaju onoliko slobode koliko si sami naprave. I stoga ću ja i nadalje svoje novinarsko pero umakati u društvenu kaljužu na način kako to određene situacije budu zahtijevale. I na taj način ću promicati pisanje, koje očigledno nije poželjno u gradu Novoj Gradiški. Meni su ipak važniji oni koji me zaustavljaju na ulici i govore što ih tišti. I mole da o tome pišem,pa i o uzastzopnim višekratnim uvjetnim pravomoćnim sudskim presudama nekih sudaca koji su zavijedili odmor,ali ne na Brijunima već na jednom drugom Otoku.No,tom rabotom sada se bavi Državno sudbeno vijeće pa neću ja!  Još rečenica, dvije.

Maknuta je HOS-ova ploča iz Jasenovca, jer je kažete, Jasenovac mjesto posebnog pijeteta. Za mene je, kažem JA, nakon svih žrtava iz DOMOVINSKOG RATA, cijela Hrvatska mjesto posebnog pijeteta! U ušima mi bolno odzvanja jedan stih iz toga vremena "Slobo šalji salate bit će mesa klat` ćemo Hrvate." Hrvate je povijest naučila da opraštaju, ali  ne onima koji su ovakve stihove pjevali.  Suživot da, a sjećanja nam ne možete oduzeti jer smo preživjeli domovinski rat, stoga ne govorite o budućnosti, gospodo političari,već nam sadašnjost napravite boljom! Politika zahtijeva ljude sa stavom.Vrijeđa našu inteligenciju kada vidimo kako vi dobro živite na naš račun, a radni rezultati bi trebali biti takvi da svi mi u  Hrvatskoj živimo bolje. Sada i odmah!!! S poštovanjem -moja malenkost:   Zlata Pazman-Petrić

Kolumna