Kolumna Zlate Pazman - Petrić : ”Smijeh je lijek”

Kolumna Zlate Pazman - Petrić : ”Smijeh je lijek”

Pregledano :2409

Humor je proizvod ljudskog duha, mozga i njegove svijesti. Humor je oblik komunikacije i govori o tome kako doživljavamo sebe i one oko sebe. Humor je i obrambeni mehanizam. Sigmund Freud je bio opčinjen humorom. Po njegovom vjerovanju ljudi koriste humor da bi se lakše nosili sa svime što im je ponekad neugodno. A koriste ga i kada žele progovoriti o nekim temama. Ali to ne čine izravno jer ih okolina uči kako to nije baš društveno prihvatljivo.

Iza nas je 22. po redu NG glazbeno ljeto. Ljudi se zabavili, opustili, proveselili. Jedni oduševljeni, drugi pomalo zbunjeni, treći nezadovoljni jer su očekivali da će im na Sajmu prodaja biti znatno veća. No, besparica je. Primjetili to i ljudi koji se bave estradom u gradu pa se ulaz već nekoliko godina ne naplaćuje, već se troškovi za izvođače nekako drugačije rješavaju.  Ionako bi ti novci bili  negdje utrošeni, a ovako su potrošeni da bismo se svi u gradu bar tih dana dobro osjećali.

Pokušavajući se nositi s realnošću života, s poteškoćama, sa svim dnevnim fazama, mi novinari osvrćemo se i na posljedice starenja-slabiji vid i sluh, pomalo nas izdaje i snaga. Nije lako niti mladima biti četiri dana i četiri noći na nogama, a što onda reći o nama koji ovaj posao radimo dugi niz godina.Treba i nadahnuto govoriti o životnim pojavnostima umjetnika koji su u Novoj Gradiški predstavili glazbenu scenu itd. Poigravajući se esencijalnim sitnicama, sagledavajući ih iz različitih uglova i pokušavajući razriješiti pomodni kaos, smjelo zaključujem kako u Novoj Gradiški preživljavaju samo najotporniji. I tako eto, dok smo bili na raznim tiskovnim konferencijama upriličenim kako bismo prenijeli dio atmosfere naučili smo najsočnije psovke, urnebesno smo se proveli gledajući  neke "likove", koji nas i sebe uvjeravaju kako su dosegli vrhunac i kako su oni ti koji nas trebaju učiti kako da radimo. I to nije loše! Stvarno treba učiti od ljudi koji su svoj talent znali maestralno unovčiti. A onda smo u večernjim i noćnim satima uživali u kontroliranom ludilu zabave. Trošili, rekosmo, naši sugrađani nisu baš previše zbog neimaštine. Čast izuzecima!  Ali nisu baš svi poput nas novinara i poput gradske sirotinje. Snimajući brojne razgovore uvijek gledam ljudima u oči i često se pitam koji će od onih koje snimam zbog možebitne nepromišljenosti eliminirati vlastite gene iz ljudske rase. Pitam se tko će preživjeti: političari, njihovi dobro uhljebljeni poltroni ili gologuzi narod? Očajnici nekako" kljamaju" preživljavajući ovu moru, a oni nešto hrabriji odlaze iz grada, jer u ovoj svakodnevici nema posla za njih. Mi ostali razmišljamo o ratama kredita,o puknutoj vodovodnoj cijevi, odnosima s političarima koji te gledaju poprijeko, ali ništa više ljubavi niti ti ne uzvraćaš pojedinim napuhancima i njihovim "podguznim muhama".Samovoljom ti ukidatju gradsku subvenciju,jer im nisi po ćefu. Što bi Goran Tribuson rekao "Nedo Bog većeg zla"!

I baš u takvim situacijama nameće mi se jedna misao. Koliko plaćamo perspektivne političare i nebi li možda ova zajednica mogla funkcionirati i bez tih i takve vlasti? U cijeloj  zemlji je usporeni ljetni ritam koji korespondira s cjelogodišnjom fjakom, ali u Novoj Gradiški kao na Floridi. Penzionerski život je lijep.Tu i tamo poneko mlađahno lice koje još nije otišlo iz grada. Stiže jesen.Održana i izvanredna sjednica GV,svi vijećnici podržali citiram iz poziva i dnevnog reda donošenje Odluke o davanju odobrenja za sklapanje Ugovora o unosu stvari. Pojašnjenje troljetka otpočinje.Ipak, neki imaju i crne slutnje, no ne pričaju o njima jer se zbog velikog broja godina klone uzbuđenja. Imamo lijepo uređen Gradski park, a u njemu sjede svakodnevno penzići i gledaju.Šute. Lakše je vani među svijetom nego u četiri zida. Ponekad riječi gube smisao i vrijednost, a ponekad se i djeca preko noći pretvaraju u ljude i valja odoljeti konzumerskoj napasti shvaćajući roditelje da si ne mogu priuštiti niti najosnovnije u ovom gradu kojim samouvjereno gazduje naš Gazda.No,ako je vjerovati  vijćnicima koji su podržali pojašnjenje iz točke dnevnog reda o unosu stvari sve ide na bolje! Gledam i učim.

I da lagano zaključim. Sokrat je u Staroj Grčkoj cijenio znanje.  I na društvenim mrežama poneki pokazuju svoje znanje i bez "unosa i iznosa" otvoreno progovaraju o svim temama.  Na društvenim mrežama  svi mogu reći što misle. Manje više pohvaliti ili pokuditi gospodarske pomake u gradu do kojih je mnogima stalo. A imamo i novinare koji ponekad pišu malo drugačije tekstove od onih na koje su neki navikli. Sloboda mišljenja i izražavnja zajamčena je Ustavom RH (čl.38), pa oni koji pokazuju otvoreno neprijateljstvo prema nekim novinarima zaboravljaju da je svaka vlast prolazna, a pero i pisana riječ traje znatno dulje od trenutne moći. Žilava sam ja. Što se tiče nekih nadobudnih političara koji plaćaju pojedinim medijima da o njima lijepo pišu, taj soj ljudi mi je odavno poznat. Živim duže od njih,pa ću i njihovu karijeru  slikovito i nadahnuto opisati.Slučajno ili namjerno kod pisanja Ugovora o donacijama do konca godine u Odluci je netko  ispustio Radio Prkos,pa ću se i ja u skladu s tim znati dalje ponašati... Uostalom konačno je i naše pravosuđe proradilo pa je stigla još jedna u nizu pravomoćnih presuda  i to u kategoriji gospodarskog kriminala.Što će na ovo reći neki naši politički zaštitnici gospodarske mafije?E to je "Život od milijun dolara".I baš da bi se neki slatko-kiselo nasmijali našoj zbilji  ja ću i nadalje po svom. Uostalom moje tekstove  ne treba previše ozbiljno shvaćati?! Ima i ona nikada ne odustajem i ne  bacam koplje u trnje! .A ljudi-hemeroidi ionako na kraju umiru od srama. Smijeh je lijek i zato smijmo se, jer nerad je u ovdje dobro plaćen, a rad se nimalo ne cijeni.

Zlata Pazman-Petrić

Kolumna